Razgovor 18.3.2014. Psihosocijalna podrška civilnim žrtvama rata
U Zagrebu je 18. ožujka u organizaciji programa Mirovnih studija Centra za mirovne studije, Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Europskog doma Vukovar održan razgovor na temu „Psihosocijalna podrška civilnim žrtvama rata“.
U okviru razgovora govorili su Marina Petras, suradnica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije te mirovna aktivistkinja i počasna predsjednica Europskog doma Vukovar Ljiljana Gehrecke, dok je razgovor moderirala Emina Bužinkić, aktivistkinja Documente i Centra za mirovne studije.
U uvodnom dijelu Emina Bužinkić je istaknula brojne aspekte nezavidnog položaja civilnih žrtava rata i njihove potrebe za psihosocijalnom podrškom. Gordan Bosanac je govorio o načinu na koji država kreira svoju politiku prema civilima u trenutcima kada se priprema ratni sukob, kada do njega dođe te nakon samog ratnog sukoba. Naglasak je stavljen na nedostatnost financijskih sredstava za podršku i reparacije žrtvama rata nakon samog rata.
Marina Petras je govorila o rezultatima istraživanja potreba civilnih žrtava rata koje je provedeno tijekom 2013. godine. Većinski dio istraživanja se odnosi na žrtve terorističkih akata, dok su ostale kategorije osobe kojima je poginuo ili nestao član obitelji te civilni invalidi rata. Mali je broj žrtava, obuhvaćenih istraživanjem, ostvario neki oblik prava ili obeštećenja. Naglasak je stavljen na nedostatnost medicinske i psihološke pomoć civilnim žrtvama rata. Gotovo niti jedno pravo definirano Rezolucijom UN-a, Temeljna načela i smjernice o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava, žrtve nisu ostvarile.
Na kraju je Ljiljana Gehrecke govorila o traumi pojedinca i preduvjetima za njezino prevladavanje kako za pojedince tako i za društvo. Istaknula je važnost osnaživanja žrtava kako bi prevladale osjećaj bijede i patnje te usmjerile energiju u poboljšanje vlastitog života. Pružatelje usluga osnaživanja i rehabilitacijskih tretmana treba educirati i usavršavati kako bi što kvalitetnije pomagali žrtvama u prevladavanju traume.
