Ratni profiter govori o miru
Ministar vanjskih poslova Švedske Carl Bildt danas je u posjetu Hrvatskoj kako bi održao uvodni govor na konferenciji “Daljnje proširenje EU u Jugoistočnoj Europi – put prema naprijed” u organizaciji Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).
Moramo javno postaviti pitanje je li Bildt stvarno prava osoba za govorenje o mirnoj budućnosti i integraciji zemalja unutar EU s obzirom na sve što je u nedavnoj prošlost činio i kako je sudjelovao u povijesti naše regije, istaknula je u svojoj današnjoj reakciji Kuća ljudskih prava Zagreb, te u priopćenju, koje u nastavku donosimo u cijelosti, podsjetila javnost na kontroverzne elemente iz bogate biografiji šefa švedske diplomacije.
Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji Carl Bildt je bio posebni izaslanik Europske unije i UN-a, ali je učinio malo ili ništa da se zaustavi ubijanje. Umjesto toga, on je podržao Slobodana Miloševića i uporno ga nazivao “dobrim dečkom”. On nije ocijenio ubojstva civila u Srebrenici kao ratni zločin. Žrtve u Srebrenici u svojim je memoarima nazvao “ratnim zarobljenicima”.
Carl Bilt, nekadašnji kopredsjednik Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, u više je navrata svjedočio pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) o svojim potezima tijekom rata u Bosni i Hercegovini, gdje, prema dubokom uvjerenju, nije učinio ništa kako bi zaštitio žrtve genocida u Srebrenici.
U novije vrijeme, u razdoblju od 2000. do 2006. godine, Bildt je bio član Upravnog odbora Lundin Petroleuma (bivši Lundin Oil), a trenutno je pod istragom za zločine prema međunarodnom pravu od strane međunarodnog javnog tužiteljstva.
U izvješću “Sudan, nafta i ljudska prava” (2003), Human Rights Watch piše o namjernom zatvaranju očiju Lundin Petroleuma prema razaranju u Bloku 5A na jugu Sudana, kada je 200 000 ljudi prisilno raseljeno, a 10 000 ljudi ubijeno s ciljem ‘čišćenja’ područja kako bi Lundin Petroleum i ostale naftne kompanije dobile otvoren pristup eksploataciji područja. Zlodjela su uključivala ubojstva, silovanja, otmice djece, mučenja, razaranje škola, tržnica, klinika, spaljivanje hrane, koliba i skloništa za životinje. ECOS (Europska koalicija za naftu u Sudanu) opisuje u svom izvještaju “Neplaćeni dug: ostavština Lundina, Petronasa i OMV-a u Sudanu, 1997-2003” (2010) kako je početak eksloatacije nafte u bloku 5A u južnom Sudanu pokrenuo spiralu nasilja u kojem su sudanska vlada i njoj lojalne snage pokrenule operaciju osiguravanja i preuzimanja kontrole nad naftnim poljima. Rat je u tom području prethodno trajao godinama, ali početak izvoza nafte iz Sudana je naftu učinio glavnim ciljem i uzrokom rata. U svom izvješću ECOS poziva Švedsku, Austriju i Malezij da ispitaju da li je Lundin Petroleum (tada Lundin Oil), u konzorciju s Petronasom i OMV-om, prekršio međunarodno pravo između 1997 i 2003. Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt u to je vrijeme bio u Odboru direktora Lundin Petroleuma.
Zlodjela slična onima u južnom Sudanu počinjena su i u pokrajini Ogaden u Etiopiji, gdje su ležišta nafte Lunden Petroleuma imala zaštitu etiopske vojske. Kad su švedski novinari Martin Schibbye i Johan Persson 2011. otišli u Ogaden kako bi istražili i saznali detalje o povezanosti naftne tvrtke i ratnih zbivanja u regiji, uhićeni su, optuženi za terorizam i osuđeni na zatvorsku kaznu. Novinari su proveli 14 mjeseci u zatvoru prije nego što su pušteni. Carla Bildta švedska je javnost osudila jer nije učinio dovoljno (ili išta) kako bi im pomogao izaći na slobodu.
I kao da ni to nije dovoljno, ne smijemo ne spomentui kako je Carl Bildt poznat i po tome što je bio dobro plaćeni lobist za Bushovu administraciju. Aktivno je zagovarao i lobirao za vojnu intervenciju u Iraku 2003.
Umjesto govora o miru, Carl Bildt bi trebao javno imenovati sve ratne zločine kojima je svjedočio, zatim preuzeti punu odgovornost za njihovo nesprječavanje te jasno progovoriti o vlastitoj uključenosti i ulozi u ratnim zbivanjima i uništavanjima u našoj regiji i dvjema državama na afričkom kontinentu.
Kuća ljudskih prava Zagreb
