Prvostupanjsko suđenje Krunoslavu Fehiru zaključeno presudom kojom je okončan pritvor
Viši sud u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine donio je 10. prosinca 2025. godine presudu kojom je Krunoslava Fehira proglasilo krivim za pripadništvo grupi Branimirovoj osječkoj bojni (BOB) koja je otimala, mučila i ubijala srpske civile 1991. godine u Osijeku. Osuđen je na šest mjeseci zatvora, koliko je bio u pritvoru.
U kratkom obrazloženju presude predsjednik vijeća, sudac Vladimir Duruz, je naglasio da sud nije prihvatio obranu Krunoslava Fehira da nije bio dio grupe koja je vršila zločine jer je nakon 10 do 15 dana saznao što se događa; po ocjeni suda imao je moć zapažanja, svijest i mogućnost za izražavanje stava. Također, nije prihvatio njegovu obranu da je bio zadužen samo za zaštitu objekata i raspodjelu hrane jer kako je onda znao što se događa, a istaknuo je i da je bio naoružan dugim i kratkim oružjem. Sud nije prihvatio obranu Krunoslava Fehira da ga je otac prisilno doveo u Branimirovu osječku bojnu i da mu se nije mogao suprotstaviti da napusti Osijek, jer prema ocjeni suda, nije pokazao kako ga je otac prisilio, i bio je svjestan događaja.
Kaznu od šest mjeseci, predsjednik vijeća je obrazložio olakšavajućim okolnostima da je u vrijeme događaja Fehir bio mladić od 16 godina i da je bio ključni svjedok u nepravomoćno okončanom sudskom postupku u Hrvatskoj koji je doveo do otkrivanja ratnih zločina 1991. godine u Osijeku.
Iako je suđenje vođeno efikasno i bez odlaganja, Fond za humanitarno pravo (FHP) i Documenta smatraju da je obrazloženje suda surovo i bez razumijevanja da je riječ o 1991. godini, kada je Krunoslav imao 16 godina, bio drugi razred srednje škole, imao oca koji je bio blizak suradnik zloglasnog Branimira Glavaša, prema čijim naredbama su nestajali i ubijani Srbi. U obrazloženju se ne uzima u obzir ni da je u društvenoj klimi u Osijeku, sa narativom da se Hrvatska bori za svoju suverenost, i da su svi Srbi sumnjivi, bilo moguće gotovo svakog dječaka od 16 godina povući u ekstremističke grupe, i lako ga uvjeriti u to da pucanje u Srbina nije zločin. Posebno uznemirava činjenica da sudsko vijeće nije imalo dovoljno sluha za snagu Krunoslava Fehira koji je 2005. godine počeo javno govoriti o ratnim zločinima 1991. godine u Osijeku – a to nije bilo nimalo lako.
Prema mišljenju FHP-a i Documente suđenje Krunoslavu Fehiru je bilo nepotrebno. Organizirano je pod političkim zahtjevom da se pravosuđe Srbije okrene pravdi za srpske žrtve. Poslušne institucije su optužile i sudile Krunoslavu Fehiru zbog krivičnih djela koje su počinili njegov otac, Branimir Glavaš i drugi pripadnici BOB-a, kao da je današnji Fehir pripadnik te grupe, i da je sa punom sviješću sudjelovao u ubijanju srpskih civila.
FHP i i Documenta smatraju da je sud širokim tumačenjem „pripadnosti grupi“ uveo mogućnost da se sudi svakom pripadniku grupe, uključujući maloljetnike, koje sud, nezavisno od dokaza, smatra svjesnim i sposobnim da se suprotstave autoritetu oca i zapovjednika. Kazna ispod zakonskog minimuma, i to što je majka Ankica odvela svog sina kući sa riječima „vodim ga kući, sutra mogu mirno zaspati“, ne mijenja bitno problem ove presude – nije pravična jer je dječaka osudila za zločin oca prema sinu.
Fond za humanitarno pravo
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
_______
Foto: Boris Pavelić
