Prosvjedujemo zbog poricanja ratnih zločina počinjenih u Lori
Organizacije Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Akcija za ljudska prava iz Podgorice prosvjeduju što se na nedavnom obilježavanju godišnjice osnutka 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske u Splitu, na kojem je prikazan film „72. bojna VP – istina“, ponovo pokušalo ignorirati sudski utvrđene činjenice o ratnim zločinima počinjenim u Vojno istražnom centru Lora.
Govoreći o Lori, nakon tri desetljeća, tvrditi da u Lori nije bilo ratnog zločina, prije svega je poricanje pravne države, kakvu, valjda, svi građani Republike Hrvatske, pa tako i pojedinci za koje se navodi da su sudionici rečenog filma, žele i zagovaraju. U pitanje se dovodi rad policije i državnog odvjetništva koji su okončali istragu, te nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske, a tu se prije svega misli na Županijski sud u Splitu, potom Visoki kazneni sud u Zagrebu, te Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji su na zakonit, nepristran i profesionalan način utvrdili tko su žrtve počinjenih ratnih zločina, tko su počinitelji, kao i vrijeme i mjesto počinjenja kaznenih djela.
Tvrdnja kako ratnog zločina nije bilo direktno je suprotna utvrđenim činjenicama od strane pravosudnih institucija Republike Hrvatske. Podsjećanja javnosti radi, valja reći da su pred Županijskim sudom u Splitu vođena dva postupka, tzv. „Lora 1“ i „Lora 2“. Prvi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120. st.1. OKZ RH, a drugi za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH. U oba kaznena postupka okrivljenici su proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora.
Preživjeli su svjedočili o „bloku C“ zatvora u Lori te postupcima prema civilnim i ratnim zarobljenicima od strane čuvara i civila koji su ulazili u zatvor. Svjedočili su o spajanju na indukcijski telefon, premlaćivanju zarobljenika, polijevanju hladnom vodom, gašenju opušaka na podlakticama zarobljenika. Riječ je o postupcima koji bi se teško mogli tretirati kao prekoračenje ovlasti.
Tijekom kaznenih procesa za navedena kaznena djela iskaze su dali i sudsko-medicinski vještaci, a pregledana je i medicinska dokumentacija koja govori o povredama, mehanizmu povređivanja, uzrocima smrti dva civila i ratnih zarobljenika. Počinitelji su osuđeni za držanje protuzakonito zatočenih 12 civilnih osoba uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv RH. Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali. Od posljedica zlostavljanja umrli su Gojko Bulović i Nenad Knežević. Drugi kazneni postupak protiv 5 okrivljenika proveden je za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH. Stavljeno im je na teret ponižavanje, fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje, mučenje, tjelesno kažnjavanje 37 ratnih zarobljenika. Od posljedica zlostavljanja umrla su 3 ratna zarobljenika: Bojan Vesić, Dušan Jelić i Vlado Savić. U oba kaznena postupka okrivljenici su proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora.
O problemima u postupanju pojedinih stražara i vojnih policajaca nad zarobljenicima, bilo civilima, bilo vojnim zarobljenicima, bili su usmeno i pismeno obaviješteni zapovjednici Vojne policije, a prema iskazu jednog od svjedoka, i sam Predsjednik Republike Hrvatske.
Ponovo se pokušava zamagliti istinu koja je utvrđena i dio je povijesti Republike Hrvatske, sviđalo se to nekome ili ne.
Dodatno zabrinjava nagovještaj mogućih pomilovanja pravomoćno osuđenih počinitelja navedenih ratnih zločina od strane Predsjednika Republike Hrvatske. Time bi relativizacija počinjenih zločina, posebno problematična od 2016. godine kad je ispred Lore postavljen spomenik posvećen svim, pa i onim osuđenim pripadnicima 72. bojne, ušla u novu sramotnu fazu heroizacije počinitelja.
Na taj način bi bila učinjena velika šteta pravosuđu. To bi moglo i bitno utjecati na moguću, dugo očekivanu istragu za neprocesuirane zločine počinjene nad pripadnicima tzv. „Nikšićko-šavničke grupe“ (skupine zarobljenika u Lori), koju ŽDO u Splitu bez zakonskih razloga i pravnog utemeljenja, ne provodi godinama.
Nadalje, konstatacija da država, ali u konačnici porezni obveznici, trebaju preuzeti odgovornost za štetu i isplatiti obitelji ubijenih u Vojno istražnom centru Lora, više je nego pravno i zakonski neutemeljena. Zašto bi porezni obveznici ove zemlje bili u obvezi podmirivati dugove počinitelja zločina? Zločini zasigurno nisu vršeni u ime građana Republike Hrvatske, niti se time mogu opravdati. To je samo jeftino politiziranje i podilaženje braniteljskoj populaciji. Posebno zabrinjava primjena Odluke Vlade RH o otpisu tražbine troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima (donesene 28.12.2023. ). Tom Odlukom, između ostalog, pravomoćno osuđeni počinitelji kaznenih djela ratnog zločina oslobađaju se regresnih tužbi i tereta naknade štete žrtvama i obiteljima žrtava.
_________________
Foto: Kompleks Vojno-istražnog centra „Lora“, novija fotografija, REKOM Mreža pomirenja (dostupno ovdje: https://www.glaszrtava.org/vojno-istrazni-centar-lora/)
