Prioritet u rješavanju sudbine nestalih: identifikacija posmrtnih ostataka u mrtvačnicama

U ime REKOM mreže pomirenja, Fond za humanitarno pravo, Documenta, UDIK i Fond za humanitarno pravo Kosovo pozivaju vlade post-jugoslavenskih zemalja da bez odlaganja pokrenu postojeće mehanizme za rješavanje sudbine nestalih u ratovima na prostoru nekadašnje SFRJ kako bi obiteljima i porodicama omogućile okupljanje oko groba najmilijih kao mjesta žalovanja, kako bi obiteljsko sjećanje postalo dio društvenog pamćenja i kako bi se u parničnim postupcima bol za nestalim članom obitelji priznala kao bol koja traje zauvijek.

Za obitelji nestalih u ratovima, grobno mjesto nije samo fizički prostor ukopa, već i simbolički dokaz postojanja, identiteta i dostojanstva njihovih najbližih. Bez groba obitelji ostaju u stanju neizvjesnosti i bez mogućnosti vršenja obreda žalovanja i komemoriranja.

Pozivamo vlade, Upravu za zatočene i nestale, komisije za nestale, Radnu grupu za nestale i druge mehanizme da se u predstojećem periodu posvete identifikaciji više od 3.000 ekshumiranih posmrtnih ostataka koji su smješteni u mrtvačnicama u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Sarajevu, Visokom, Tuzli, Banjoj Luci, Mostaru, Nevesinju i u Prištini.

Pozivamo komisije za nestale da se vrate staroj praksi zajedničkih pregleda mogućih lokacija masovnih i pojedinačnih grobnica i da pokrenu provjeru lokacija ekshumiranih masovnih grobnica, na kojima, prema navodima iz više izvora, ima još uvijek neekshumiranih posmrtnih ostataka.

Potrebno je uključiti obitelji i porodice u proces identifikacije, kako u prikupljanju dodatnih referentnih uzoraka, tako i u uspostavljanju komunikacije sa obiteljima i porodicama koje još nisu prijavile nestanak svojih najmilijih.

Simbolička moć grobnog mjesta

Zvanično obilježeno grobno mjesto nije samo prostor sahrane i vječnog počinka, već i simbolički dokaz njihovog postojanja. Obitelji i porodice nestalih, kojima je uskraćena informacija o sudbini svojih najmilijih, kroz grob dobivaju priliku potvrde da je njihov gubitak stvaran i da njihovi najbliži nisu nestali bez traga[1].

Povratak posmrtnih ostataka porodicama nije samo humanitarna obaveza, već i čin restauracije identiteta i dostojanstva žrtve. Tek kada postoji grobno mjesto, porodice mogu dobivaju mogućnost žalovanja u fizičkom prostoru u kojem je prisutnost njihovih najmilijih potvrđena i nakon smrti[2].

Obitelji i porodice nestalih često ponavljaju da žele pronaći makar jednu kost – jer ta kost omogućava sahranu i stvaranje mjesta sjećanja. Grob nije samo za obrede žalovanja, već je i svjedočanstvo povijesti: znak da je njihov otac, sin, sestra ili majka postojala i da su nestali zbog rata, a ne zato što su jednostavno nestali iz pamćenja[3].

Bez grobnog mjesta obitelji i porodice ostaju u stanju „dvosmislenog gubitka“. To znači da je gubitak prisutan, ali ne i potvrđen. Grob ima moć pretvaranja dvosmislenosti u činjenicu. Grob omogućava obiteljima početak procesa žalovanja i priznavanja stvarnosti smrti[4].

Religijski i kulturni rituali povezani sa grobom daju obiteljima orijentir u vremenu i prostoru. Bez grobnice nema ni mjesta okupljanja zajednice, nema godišnjica ni obilježavanja. Grob je stoga ključan ne samo za obitelj, nego i za kolektivno pamćenje[5].

Jedan od osnovnih razloga za ekshumaciju i identifikaciju je predaja posmrtnih ostataka obitelji kako bi ih mogla sahraniti. Sahrana vraća dostojanstvo žrtvi i pruža obitelji mjesto za emotivno iscjeljenje[6].

Masovne grobnice su politički teren, ali za obitelji i porodice one su prije svega svjedočanstvo o postojanju nestalih. Ekshumacijom i ponovnim ukopom u individualne grobove obitelji i porodice stječu prostor u kojem mogu njegovati uspomenu i čuvati istinu da je osoba postojala[7].

Zaključak

Grob nije samo mjesto ukopa, već i pravni, moralni i simbolički dokaz da su nestali postojali. Grob obiteljima i porodicama pruža utjehu a društvu omogućava održavanje sjećanja na žrtve rata.

___________

[1] Anna Petrig – Ratne žrtve i njihova groblja (The war dead and their gravesites, IRRC, 2009)

[2] Grażyna Baranowska – Napredak u obavezi vraćanja posmrtnih ostataka (Advances and progress in the obligation to return the remains, IRRC, 2017)

[3] Eric Stover & Rachel Shigekane – Nestali nakon rata (The missing in the aftermath of war, IRRC, 2002)

[4] Pauline Boss – Porodice nestalih (Families of the Missing, IRRC, 2017)

[5] Sylvain Froidevaux – Humanitarna akcija, verski ritual  i smrt (Humanitarian action, religious ritual and death, IRRC, 2002)

[6] Alex K. Olumbe & Ahmed K. Yakub – Upravljanje, ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka (Management, exhumation and identification of human remains, IRRC, 2002)

[7] Johanna Mannergren Selimović – Nestali I masovne grobnice (The Missing and the Mass Graves, Baltic Worlds, 2023)