Priopćenje u povodu stote godišnjice Marša na Rim

Stotu godišnjicu Marša na Rim i dolaska na vlast fašizma predvođenog Benitom Mussolinijem prati osjećaj nelagode zbog imenovanja dužnosnika s ekstremne desnice u susjednoj Italiji.

Fašistička ekspanzionistička, imperijalistička, nacionalistička politika i nasilje, obilježila je i naše prostore, te izravno doprinijela izbijanju Drugog svjetskog rata, u čijoj sjeni još uvijek živimo. Mada su fašistički i nacistički pokret 1945. poraženi od strane savezničkih armija, svjesni smo da pozivi na isključivost prema drugima i drugačijima, bilo da je riječ o ljudima iz drugih zemalja, drugačije seksualne orijentacije ili migrantima, nalaze sljedbenike i danas.

Italija je 25. rujna ove godine izabrala prvu premijerku u svojoj povijesti, Giorgiu Meloni. Nova predsjednica talijanske vlade, čelnica krajnje desne političke stranke Braća Italije, od svojih mladenačkih dana i početka bavljenja politikom izražava ideološku bliskost politici fašističkog vođe Benita Mussolinija u pogledu etničkog jedinstva Talijana. Dvije njene parole koje se mogu tumačiti kao neofašističke, glase: „Bog, domovina, obitelj“ i „Spremni za preporod Italije“. Makar pokušava umanjiti značaj političkih korijena svoje stranke, predstavljajući se kao konzervativna političarka, poznato je da se zalagala za ograničenje prava na pobačaj, antiimigrantsku politiku i marginalizaciju Lgbtiq+ zajednice u Italiji.

Štoviše, njezine tvrdnje o talijanskom suverenitetu nad Istrom i Dalmacijom izazvale su uzbunu u lokalnim zajednicama nakon proglašenja izbornih rezultata. Jedan od glavnih incidenata predstavlja njezina objava na Facebooku od 24. rujna 2014. Talijansko Ministarstvo vanjskih poslova je u to vrijeme razmišljalo o tome da talijanskim kućanstvima koja bi udomila izbjeglice dodijeli naknadu u iznosu od 30 eura po danu. Meloni je to komentirala riječima: „Svatko se mora snaći sam“. Pritom je dodala kako bi bilo poželjno da se izbjeglice ravnomjerno rasporede u svih 26 zemalja EU, zaboravljajući uključiti Hrvatsku koja je godinu ranije postala njena članica.

Kasnije je dodala komentar u kojem stoji da je zaboravila na ulazak Hrvatske u EU, čemu se od početka protivila. Njezin je stav proizlazio iz uvjerenja da Hrvatska kao država tek treba vratiti spornu talijansku imovinu njihovim izvornim vlasnicima, odlazeći i korak dalje, implicirajući da bi u konačnici poželjna bila i potpuna aneksija Istre i Dalmacije. „Ima biti da sam oduvijek bila protiv ulaska Hrvatske u EU dok se ne vrati imovina Esula. O izravnom povratku Istre i Dalmacije, da i ne govorimo.”

Premda se ovakvi istupi u javnom prostoru mogu činiti zastarjelima, pa čak i populističkima u svojoj suštini, tek oblicima ponovnog raspirivanja nostalgičnih imperijalističkih osjećaja pristaša Giorgie Meloni, postoji mnoštvo primjera koji ukazuju na to da talijanska alternativna desnica gaji određene pretenzije prema drugoj strani Jadrana. Imajući to u vidu, zanimljivo je osvrnuti se na njen komentar vezan za finale Svjetskog prvenstva u nogometu koje se održalo 12. srpnja 2018. Meloni je tada kazala: “Između Francuza i Hrvata, ne zna se tko je veći anti-Talijan. Neću prognozirati, zapravo mislim da ću gledati neki drugi sport.”

Konačno, najnovija provokacija dogodila se 2019. godine kada su talijanski neofašisti izvjesili zastavu Kraljevine Italije na Guvernerovoj palači u Rijeci, dok je na pročelju hrvatskog konzulata u Trstu troje ljudi zalijepilo plakate na kojima su stajale D’Annunzijeve riječi kako cijeli talijanski narod traži povezivanje Rijeke sa svojom domovinom. Također, pokušali su privatnim zrakoplovima ući u Hrvatsku, ali ih je u tome spriječila hrvatska policija.

Zabrinjava što su Ignazio La Russa, suosnivač Braća Italije, sakupljač fašističkih odlikovanja koji bistu Benita Mussolinija drži u svom domu, postao čelnik gornjeg doma talijanskog parlamenta, a Lorenzo Fontana, euro skeptični političar iz Lige postao predsjedavajući donjeg doma talijanskog parlamenta. Podsjećamo i na neprimjerene izjave novoimenovanog Ministra vanjskih poslova Anonija Tajanija iz 2019. u vezi kojih su se tada oglašavali premijeri Hrvatske i Slovenije.

Vrijeme će pokazati hoće li porast nacionalizma i neofašizma u Italiji biti prava prijetnja za susjedne zemlje ili je tek riječ o retorici koja se koristi u tamošnjem političkom trvenju, a također i to u kojoj mjeri hrvatska desnica potpomaže ovakvu politiku – kako svojim heroiziranjem ustaštva, tako i nespremnošću da se verbalno sučeli sa svjetonazorskim rođacima s druge strane Jadrana.

[1] https://www.rijekadanas.com/kontroverzne-izjave-buduce-premijerke-italije-hrvati-nam-trebaju-vratiti-istru-i-rijeku/  (Pristupljeno 05/10/2022)

[2] Ibid.

[3] https://www.youtube.com/watch?v=VLWvtUo99Rc&t=17s&ab_channel=VistaAgenziaTelevisivaNazionale  ““non so se siano più anti Italiani i Croati o I Francesi. Non faccio nessun pronostico, anzi, credo che guarderò un altro sport”. [Original] (Pristupljeno 05/10/2022)

[4]  https://www.repubblica.it/esteri/2019/02/11/news/tajani_foibe_slovenia_croazia_dalmazia_croazia_italiane-218882551/  (Pristupljeno 27/10/2022