hr

Posljedice ratnih stradanja u Hrvatskoj za brojne obitelji žrtava ostavile su dubok trag i neizlječive traume. Više od 20.000 žrtava smrtno je stradalo. Uz velike ljudske gubitke, skoro 30 godina nakon završetka rata, imamo i veliki broj nestalih osoba. Trenutno je u evidenciji Hrvatskog crvenog križa (HCK) zaprimljeno više od 2800 zahtjeva za traženjem nestalih osoba, od kojih se najveći broj odnosi na traženje nestalih u Domovinskom ratu.

Prema podacima HCK-a, u Republici Hrvatskoj još uvijek je otvoreno 1914 zahtjeva za traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu. Među njima je 1555 zahtjeva za traženje osoba čija je sudbina i dalje nepoznata, te 359 smrtno stradalih osoba, čiji se posmrtni ostaci još uvijek potražuju. Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja navodi da još je uvijek nepoznata sudbina 1401 osobe te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 391 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1792 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata.

Kao jedno od prioritetnih humanitarnih pitanja, proces traganja za nestalim osobama iznimno je složen i zahtjevan.

Hrvatska je u postupku traganju za nestalim osobama postigla napredak koji se očituje u rješavanju sudbine više od 4300 nestalih osoba[1]. Nerijetko su nakon dugogodišnje neizvjesnosti, osobnim angažmanom i ustrajnošću i sami članovi njihovih obitelji dolazili do informacija o nestalim srodnicima, što je rezultiralo njihovim pronalaskom i dostojnom sahranom. No, nije zanemariv ni brojčlanova obitelji koji usprkos naporima njihovih najbližih nikada nisu dočekali informacije o svojim najmilijima.

Upravo zbog toga ne smijemo zanemariti njihova dugogodišnja nastojanja u traganju za činjenicama. Neizvjesnost mnoge obeshrabruje te stvara dojam nedovoljne brige društva, a u konačnici i povećava nepovjerenje u institucije.

Nestali zaslužuju našu stalnu pozornost i ulaganje kontinuiranih napora u prikupljanju saznanja o njihovoj sudbini, a razmjena informacija može dovesti do značajnih pomaka u rješavanju mnogih sudbina. Naša je moralna obveza neumorno pružati maksimalnu podršku članovima obitelji u složenom procesu potrage.

Nedostatak suradnje između predstavnika Hrvatske i Srbije ima štetan utjecaj na čitav proces. Međusobne optužbe ne pridonose rješavanju sudbine nestalih. Pozivamo stoga predstavnike vlasti u Hrvatskoj i Srbiji te organizacije i pojedince koji se bave pitanjem nestalih osoba, na ulaganje zajedničkih napora za unaprijeđenje suradnje, kako bi se ovo pitanje rješavalo kao jedan od prioriteta dviju zemalja.

Pozivamo i predstavnike Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja na transparentnu objavu podataka o identificiranim osobama. Pozivamo ih i da objave novo izdanje Knjige nestalih, koja je zadnji put objavljena 2015. s imenima i prezimenima osoba koje se još traže.

Na grobljima širom Hrvatske, u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati u Zagrebu te u Osijeku, nalaze se brojni NN posmrtni ostaci. Ovim putem, želimo pozvati i nadležne institucije da se ubrza identifikacija tih ostataka.

Pozivamo članove obitelji i druge srodnike osoba koje se još uvijek vode kao nestale da daju uzorke krvi Upravi za zatočene i nestale te na taj način doprinesu mogućoj uspješnijoj identifikaciji.

Ujedno apeliramo i na osobe koje imaju saznanja o sudbini nestalih osoba da ih ustupe nadležnim službama.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
____________________________

[1] https://www.nacional.hr/vise-nitko-ni-ne-trazi-886-osoba-stradalih-u-domovinskom-ratu-ciji-identitet-jos-nije-utvrden/