Prekretnica u istrazi zločina nad ratnim zarobljenicima iz Crne Gore u Lori – saslušanje Veselina Bojovića

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske konačno je odlučilo saslušati Veselina Bojovića, preživjelog crnogorskog zarobljenika iz splitskog logora Lora, koji je na tom mjestu 1992. godine doživio teško zlostavljanje i bio svjedok mučenja ili i ubojstava ratnih zarobljenika iz Crne Gore. Do ovog koraka je došlo nakon što su Akcija za ljudska prava (HRA) iz Podgorice i Documenta iz Zagreba, Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu dostavile dokumentarni film Televizije Nikšić Zlo proljeće ’92, u kojem je objavljen i njegov iskaz.

HRA i Documenta pozdravljaju ovaj korak ŽDOS-a s očekivanjem da će poslije 18 godina istražnih radnji konačno doći i do kaznenog progona za mučenje zarobljenika iz Crne Gore, koji su od mučenja u Lori 1992. morali biti zaštićeni prema domaćem i međunarodnom pravu.

Bojović će biti saslušan putem međunarodne pravne pomoći, u četvrtak 13. veljače, u Specijalnom državnom tužiteljstvu Crne Gore.

To će biti drugi put da on daje iskaz crnogorskom Državnom tužiteljstvu o mučenju u Lori. Prvi put je saslušan prije 12 godina, od strane državne tužiteljice Lidije Vukčević.

Zahtjev za ovotjedno Bojovićevo saslušanje predstavlja prvi korak hrvatskog Državnog odvjetništva u uviđaju zlostavljanja crnogorskih ratnih zarobljenika u Lori koji je u posljednjih 12 godina poznat javnosti. Uviđaj je započeo još 2007. godine, ali se do danas pouzdano ne zna što se poduzimalo. Usprkos obimnom dokaznom materijalu nepoznatog sadržaja, koji je crnogorsko državno tužiteljstvo dostavilo Hrvatskoj 2012. godine, još nije došlo ni do otvaranja istrage, ni do optuženja bilo koga za mučenje o kojem je svjedočilo više osoba.

Prekretnicu u istrazi napravio je dokumentarni film Radio Televizije Nikšić, Zlo proljeće ‘92, koji su HRA i Documenta, u studenom 2023. godine dostavile ŽDOS-u. Uz to, dostavljena je i analiza dostupnih podataka, sa spiskom potencijalnih svjedoka i žrtava.

U ožujku 2024. godine predstavnice spomenutih nevladinih organizacija održale su sastanak sa predstavnicama ŽDOS-a, na kojem su obaviještene da ŽDOS četiri mjeseca nije pristupilo dostavljenom materijalu iz tehničkih razloga. Odmah poslije tog sastanka, u suradnji sa direktorom RTV Nikšić Nikolom Markovićem, ŽDOS-u je dostavljen CD sa kompletnim dokumentarnim materijalom.

Prema informacijama koje je Documenta nedavno dobila od ŽDOS-a, nakon što je pregledala film, zamjenica Županijske državne odvjetnice, Rene Laura, uputila je film policiji i zatražila poseban izvještaj. Policija je izvršila analizu dostavljenog materijala i sastavila izvještaj o izjavama koje su upućivale na izvršenje zločina nad ratnim zarobljenicima. Odvjetnica Laura je zatim podnijela zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć, tražeći saslušanje svjedoka od nadležnih institucija u Crnoj Gori, među kojima i Veselina Bojovića.

Bojović je u filmu svjedočio o brutalnom zlostavljanju Crnogoraca u Lori. Prema njegovom iskazu, jedan od neposrednih izvršitelja zločina u Lori bio je upravnik logora, Tomislav Duić, od kojeg je i on dobijao najviše batina. Za glavnog neposrednog izvršitelja torture nad Lukom Adžićem, rezervistom iz Nikšića, Bojović imenuje Tanju Duić, tadašnju Duićevu suprugu. Opisuje da je mučenje vršeno tako što je Duićeva Adžića bacala pod noge, gazila, uvlačila u kućicu za pse, tjerala da reži dok drugi zatvorenici na njega laju. Od strane čuvara primorani su da se bodu noževima, da jedni druge šamaraju, jer ako ne udare dovoljno jako, dobivali bi udarce pendrecima, dok su im žice improviziranog telefona priključivali na spolni organ, gdje se prilikom zavrtanja stvarala indukcija.

Bojović svjedoči i o mučenju u bloku C, nakon čega je vidio sasvim krvave prostorije, jedno otkinuto uho i spolni organ. Napominje da mu je tom prilikom tadašnji stražar u Lori Anđelko Botić rekao da su njegovi „zemljaci sad u hladnjači“ (od Luke Adžića je saznao da su oni pripadali nikšićko-šavničkoj grupi JNA).

Ponovo apeliramo na ŽDOS da nakon svih ovih godina, proširi istragu i konačno procesuira odgovorne za mučenje i stradanje crnogorskih vojnika u Lori, uključujući i Veselina Bojovića.
____________

Podsjećamo, ŽDOS od 2007. godine istražuje stradanja zarobljenih vojnih rezervista iz Crne Gore koji su na hercegovačkom ratištu zarobljeni 1992. i sprovedeni u vojno-istražni centar Lora u Splitu. Radi se o četrnaest pripadnika tzv. nikšićko-šavničke grupe, čija su prava bila zaštićena Ženevskim konvencijama i zakonima Republike Hrvatske. Bili su ratni zarobljenici, koji su u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja: Radivoje Petković, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Ratko Simović, Duško Barović, Borivoje Zirojević, Dragoman Doknić, Radomir Vulić, Miloš Perunović, Ranko Vujović, Pavle Popović, Dragan Jakovljević, Luka Gazivoda i Luka Adžić.

Međunarodni crveni križ je od njih četrnaestorice, u Lori evidentirao samo Luku Adžića, koji je u kolovozu 1992. godine razmijenjen u vrlo teškom psihofizičkom stanju. Godinu dana kasnije umro je u Nikšiću. Posmrtni ostaci druge dvanaestorice pronađeni su na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini kod Duvna, Mostara i Trebinja. Tijelo Miloša Perunovića još nije pronađeno.

Što se tiče stradanja pripadnika tzv. barske grupe, konkretno Safeta Barundžije, Dragutina Vujačića, Ilije Moračanina, Slobodana Pejakovića, Zorana Radovića i Petra Sekulovića, za koje se također vjeruje da su prošli kroz Loru, SDT u Crnoj Gori vodi uviđaj od 2016. godine. Osim komunikacije s Ministarstvom obrane Crne Gore, tužiteljstvima iz regije, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove iz Haga i analize prikupljenih informacija, u predmetu nema konkretnih rezultata. Tek je 2022. godine zatraženo utvrđivanje boravišta određenog broja osoba, nakon čega je formiran istražni tim. Uviđaj je u tijeku, a o daljnjim radnjama SDT nije detaljnije izvještavalo. Dodatno, SDT u ovom predmetu istražuje i stradanje Radomira Vulića, koji je bio član nikšićko-šavničke grupe, jer se i njegovo ime našlo na dopisu Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore, na osnovu čega je ovaj predmet formiran, i u tom dijelu dolazi do preklapanja istražnih radnji s onima koje poduzima ŽDOS u Splitu.