Predstavljen interaktivni narativ “Zatiranje povijesti i sjećanja” Mirka Klarina / HINA

ZAGREB, 16. studenoga 2016. (Hina) – Interaktivni narativ “Zatiranje povijesti i sjećanja” autora Mirka Klarina, predstavljen u srijedu u Muzeju Mimari, iscrpno prikazuje kako su teški zločini nad kulturnim, povijesnim i vjerskim naslijeđem počinjeni tijekom ratova 1990. – tih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, istraženi, rekonstruirani i procesuirani na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Den Haagu.

Klarin je voditelj SENSE – Centra za tranzicijsku pravdu iz Pule u kojem je pohranjena kompletna arhivska građa proizašla sa suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Klarin je i bivši novinar te osnivač novinske agencije SENSE koja je od 1998. izvještavala i pratila sva suđenja pred Haaškim tribunalom.

Klarin: Haag je istražio samo “vrh ledene sante”

Narativ se sastoji od šest cjelina: Dubrovnik – Stari grad, Sarajevska vijećnica, Mostar Stari most, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Neprocesuirano.

Član Documente Eugen Jakovčić rekao je da su na predstavljanje narativa pozvani i predstavnici Državnoga odvjetništva RH, te ocijenio kako je šteta što se nitko nije odazvao, posebice zbog cjeline narativa u kojoj su navedeni kulturni i sakralni objekti, među kojima i na prostoru Hrvatske, za čije uništenje još nitko nije odgovarao, jer nisu ni pokrenuti procesi.

Klarin je ocijenio da je “Haag istražio samo ‘vrh ledene sante’ zločina prema kulturnom, povijesnom i vjerskom nasljeđu, ali nitko ne sprječava državna odvjetništva da pokrenu postupke za neprocesuirane zločine”.

U narativu se navodi da su, MKSJ i sudovi u državama sljednicama bivše Jugoslavije utrli nove putove u pravnoj sferi procesuiranjem ratnih zločina nad kulturnom baštinom, posebno u slučajevima hotimičnih napada na sakralne objekte raznih nacionalnih i vjerskih zajednica.

Međutim, s obzirom na razmjere razaranja, broj tih incidenata u kojima je kazneni progon bio uspješan relativno je mali. Još 1993. godine, to je razaranje opisano kao “kulturna katastrofa u srcu Europe” (Vijeće Europe, Prvi informativni izvještaj).

U Hrvatskoj suđeno samo za granatiranje Dubrovnika

Kada je riječ o Hrvatskoj, jedini takav incident za koji je nekome suđeno pred MKSJ-om u Haagu je granatiranje dubrovačkoga Starog grada, koji je na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Napad je izvršila JNA 6. prosinca 1991.

No, upozorava se u narativu, do sada još nitko nije procesuiran za uništavanje kulturne baštine u Vukovaru, kao ni za mnoge napade na rimokatoličke i srpske pravoslavne crkve tijekom rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995.

I u Bosni i Hercegovini sustavno je uništavana kulturna baština, pa su tako od 1992. do 1995. napadnute važne biblioteke i muzeji, sustavno je uništeno više od 1200 džamija i stotine crkava. Ali u predmetima pred MKSJ-om obuhvaćen je samo mali dio tih napada, a i geografski su ograničeni na samo nekoliko desetaka bosanskih općina.

Tako zločini kao što su uništenje svih 16 džamija i šest katoličkih crkava i samostana u Banja Luci ili uništenje baštine svih triju zajednica u Jajcu nikad nisu spomenuti u presudama Haaškoga Tribunala. Do sada je u vrlo malom broju predmeta pred sudovima u BiH bilo riječi o ratnim zločinima nad kulturnom baštinom.

Tijekom sukoba na Kosovu 1998. i 1999, u napadima srpskih snaga uništeno je ili oštećeno više od 200 džamija. U presudama MKSJ-a konkretno je obrađeno samo desetak tih napada. U etničkim nemirima na Kosovu 17 i 18. ožujka 2004, pet godina nakon rata, oštećeno je još 35 srpskih pravoslavnih crkava i manastira. Za ta je djela u određenoj mjeri zadovoljena pravda, iako to, istaknuto je u narativu, nije dovoljno.

Klarin nas podsjeća na Bonhoefferov očajnički krik “uništava nas nevidljivost”

Novinar i teolog Drago Pilsel usredotočio se na poziciju vjernika – kršćanina i njegov odnos prema strahotama počinjenih zločina.

Pritom je podsjetio na riječi pokojnoga kardinala Franje Kuharića iz propovijedi na dan sv. Lovre u Petrinji 1991. – “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu. Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!”.

Osvrnuo se i na stajališta poznatoga njemačkoga protestantskog pastora, teologa i borca protiv nacizma Dietricha Bonhoeffera i na njegov očajnički vapaj kako “nas uništava nevidljivost” te ocijenio da ni u jednoj kršćanskoj zajednici nema jasne analize počinjenih zločina, te da nitko nije poslušao Kuharićeve i Bonhoefferove riječi.

Uz napomenu kako nije kršćanski fundametalist, Pilsel je ustvrdio da za kršćanina “nije glavni kriterij kako žaliti zlo koje je učinjeno njemu ili njegovoj zajednici, već kako žaliti žrtve druge zajednice i priznati svoju krivnju za te žrtve”.

Pilsel smatra da je tako Klarin, kao netko tko se suprotstavlja toj nevidljivosti, “naša savjest koja nam govori da ne budemo suputnici fašizma kao neki veliki sveci, već da kao jednostavni ljudi ostanemo uspravni i nemirni u prosvjedu protiv zločina”.

Zagrebačko predstavljanje Klarinova narativa priredili su Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i SENSE–Centar za tranzicijsku pravdu, a održano je samo dva dana nakon njegova predstavljanja u Sarajevu. Narativ je dostupan na i linku: http://www.heritage.sense-agency.com/bhs/