Posljednji pozdrav Zdenki Brčić (1927. – 2025.)

S tugom se opraštamo od naše heroine Zdenke Brčić koja nikad nije odustala od obrane slabijih. 1943. godine, s šesnaest godina pridružila se partizanima kao gimnazijalka. U partizanima je završila kurs radiotelegrafije i bila radiotelegrafistica pri štabu Desetog korpusa. S kolegom je bila ukopana u zemlju u Trojstvu kod Velike Pisanice i održavala vezu.

Kao borac moslavačke brigade 33. divizije NOVJ u sastavu Desetog zagrebačkog korpusa ušla je i u oslobođeni Zagreb. U uniformi je otišla na svoju Trešnjevku kako bi pozdravila svoje bližnje i poznate. U susjedstvu su svi poznavali djevojku s gitarom koja je lijepo pjevala. Na žalost njeni su roditelji „zbog nje izgubili glavu“, kako je govorila. Mada nisu ni na koji način bili odgovorni za njen odlazak u partizane, ustaše su ih odveli. Tek je puno godina nakon rata saznala da su ubijeni u koncentracijskom logoru Jasenovac. Zbog njih je, sve dok se kretala bez poteškoća, odlazila na godišnje komemoracije. S nezadovoljstvom je pratila negiranje i relativizaciju doprinosa partizana.

Svoja je sjećanja podijelila i za film Renate Poljak Šume šume u produkciji Documente i Kinematografa. Na premijeri u sklopu ZagrebDoxa nam je, skupa s drugom protagonisticom Hildom Hećej, održala govor o vrijednosti slobode, spominjući dvije godine koje je provela na Kalniku, Papuku i Moslavačkoj gori. Ništa joj nije bilo teško. Crpila je snagu iz partizanskog drugarstva prenoseći dio svoje vedrine, na sve koje je upoznala. Učila nas je i kritičnom sagledavanju svih ratnih i poslijeratnih godina, bez umanjivanja postignuća Narodnooslobodilačke borbe.

Zdenka ostaje velika inspiracija za svoju obitelj, ali i za srednjoškolce i srednjoškolke, koji su već pogledali film Šume šume, ili će ga tek vidjeti u predstojećim godinama.

Hvala joj! Slava joj!

Vesna Teršelič

___________

Foto: Julien Duval