Posljednji pozdrav Tončiju Kuzmaniću (1956-2021)

Sa svoje pomalo distancirane pozicije u Ljubljani vidio si više. Sad kad te više nema, pitamo
se da li neki uvidi možda i nisu mogući kad si toliko blizu problema da polako postaješ njegov
dio? Ti si sa svoga otoka otišao u Ljubljanu, spajajući naše svjetove preko novih granica,
nastavljajući tumačiti što se događa u našim poharanim društvima.

Prerano smo ostali bez tvojih analiza i bespoštednih kritika ekstremizma i fašizma, pisanih u
Knjižnici revolucionarne teorije i Časopisu za kritiko znanosti. No još više od knjiga plijenio si
svojim predavanjima na Delavsko-punkerski univerzi, Fakultetu društvenih znanosti,
Primorskom sveučilištu u Kopru i Mirovnoj akademiji u Sarajevu.

Činilo nam se da si neiscrpne energije dok si kao jedan od osnivača Mirovnega inštituta
slijedio jednostavnu maksimu: „ako hoćeš mir, pripremaj se za mir“. Od trena kad ste ga
pokrenuli u lipnju 1991., samo desetak dana prije prvog od ratova koji će u svom oružanom
dijelu trajati do 2001. i sukoba u Makedoniji, često smo skupa razmišljali o antiratnim
gibanjima.

Mirovnjaci te pamtimo kao jednog od pokretača inicijative za demilitarizaciju Visa, a susjedi
iz tvoje Komiže po pričama koje si zapisivao ili njima uveseljavao okupljene u ljetnim
druženjima. Zadužio si nas kroz istraživanja medija i rasprave u kojima smo sada ostali bez
tvog jedinstvenog pogleda. Iza tebe ostaju zahvalne generacije koji si podržao i osnažio za
kritiku svega postojećeg.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću