Posljednji pozdrav Srećku Lorgeru (1944. – 2022.)
Napustio nas je Srećko Lorger, istaknuti splitski pisac, novinar i urednik. Bio je jedan od aktera iz redova Dalmatinske akcije koji je u vrijeme devedesetih završio u zatvoru, u pokušaju uništenja tada popularne regionalne stranke.
Rođen je u Dubrovniku, u Splitu je završio gimnaziju, a potom u Zagrebu diplomira komparativnu književnost i slavistiku. Nakon diplome počeo je raditi u Nakladnom zavodu Marko Marulić u Splitu gdje je uređivao nekoliko biblioteka. Autor je još uvijek rado čitane knjige Dalmatinske riči. Bio je i urednik časopisa Vidik i lista Gdje, a autor je i nekoliko zbirki poezije.
Od početka sedamdesetih do 1993. bio je novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji koju je napustio nakon najvećeg štrajka u povijesti hrvatskih medija. Od 9. do 12. ožujka 1993. zbog štrajka novine nisu izašle, u neuspjelom pokušaju zaštite nezavisnosti i zaustavljanja kriminalne privatizacije. Urednik Joško Kulušić koji je do tada uspješno vodio dnevnik s danas nevjerojatnim tiražom od 100.000 primjeraka, ponosio se za to vrijeme iznimnom novinarskom slobodom, u kojoj su stvarala prepoznatljiva pera, poput Feralovaca Viktora Ivančića, Predraga Lucića i Borisa Dežulovića. Nakon štrajka Srećko Lorger zajedno s dijelom novinara i urednika ostaje bez posla, a novina gubi na značaju.
Za Srećka Lorgera je te 1993. to bio samo jedan od udaraca. Naime, skupa sa suprugom Mirom Ljubić-Lorger angažirao se u Dalmatinskoj akciji osnovanoj 1990. čiji je prvi predsjednik bio Đermano Ćićo Senjanović. Nakon što je stranka u Dalmaciji 1992. osvojila 16 posto glasova te bila odmah iza HDZ-a, jača i od SDP-a i svih njegovih koalicijskih partnera zajedno, u rujnu 1993. razorene su prostorije Dalmatinske akcije, a za to su optuženi članovi stranke, uz tvrdnje da je riječ o terorizmu za koji je bila zapriječena kazna od 3 do 15 godina zatvora. U sada gotovo zaboravljenom procesu Srećko Lorger je kao član Dalmatinske akcije bio optužen da je suodgovoran za miniranje vlastitih stranačkih prostorija. Zbog toga je zajedno sa Zoranom Ercegom i drugima proveo dva mjeseca u pritvoru. Nakon toga su pušteni, da bi tek godinama poslije dobili oslobađajuću presudu. No trajna šteta za njih i stranku već je bila napravljena. Tadašnja zastupnica, a ujedno i predsjednica stranke, Mira Ljubić – Lorger izabrana u Sabor 1992. kao snažni i hrabri glas opozicije, nakon prvog i jedinog mandata, više ga nikad nije dobila na izborima. Kroz podmetanje eksploziva glasačima je poslana jasna poruka o nepoželjnosti dalmatinskog regionalnog okupljanja.
Nikad se nije saznalo tko je minirao sjedište stranke, niti tko je naložio montirani proces. No ugled i politička karijera svih aktera uspješno je uništena u višegodišnjem postupku okončanom usmenim izricanjem prvostupanjske oslobađajuće presude tek u studenom 1996., nakon čega su godinu i pol morali čekati na pisanu presudu.
Od 1993. Srećko Lorger ponovo se posvećuje filologiji, dijalektologiji i istraživanju dalmatinskog jezika i književnih djela nastalih na Jadranu i Mediteranu uopće, te proučava brojne rječnike i nakon petnaest godina rada svima nama poklanja Dalmatinske riči u dva dijela.
Vesna Teršelič
Fotografija: dalmatinskiportal.hr
