Posljednji pozdrav Danielu Ivinu Goldsteinu (1932. – 2021.)
Opraštamo se od Danka Ivina, povjesničara i publicista, zahvalni za njegov angažman u promicanju ljudskih prava i antifašizma u Hrvatskoj.
Neke su inicijative u koje je bio uključen požnjele uspjeh, poput više od devet godina duge borbe za vraćanje imena Trga žrtava fašizma. Ime trga oduzeto 1990. vraćeno je 2000. godine, većinom glasova na sjednici zagrebačke Gradske skupštine. Druge koje je sam pokrenuo još uvijek čekaju bolja vremena.
Pamtimo, naime, njegova pisma predsjednicima Sabora RH, Luki Bebiću i Borisu Špremu iz 2011. i 2012. u kojima je zatražio da predsjedništvo Sabora donese odluku o ukidanju pokroviteljstva Sabora nad komemoracijom tzv. Bleiburške tragedije argumentirajući to povijesnim činjenicama koje govore da se na Bleiburgu nije dogodio nikakav pokolj već samo predaja ustaške vojske, uz stradanje nekoliko vojnika. Smatrao je da vlasti Hrvatske i Slovenije moraju dogovoriti odavanje dužnog pijeteta ubijenima od strane partizana nakon kraja II. svjetskog rata na mjestima stradanja kakva su, primjerice, Tezno ili Kočevski rog ili mjesta stradanja u Hrvatskoj. Za sada nema dogovora, a subota i nedjelja najbliža 15. svibnju, danu predaje u Drugom svjetskom ratu poraženih kolaboracionističkih snaga, još uvijek nosi službeno ime „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost“ kome se protivio.
Na skupu „Jasenovac na Trgu žrtava fašizma“ održanom 2016., nakon prvih odvojenih komemoracija zbog neprihvatljivog odnosa dijela vladajućih i društva prema povijesnom revizionizmu, poručio je: „Ova vlast nam je uzela budućnost, a sada nam želi uzeti i prošlost, našu blistavu i slavnu prošlost kada smo zajedno ustali protiv zločina i zločinaca. Oni je žele obezvrijediti i to im ne smijemo dozvoliti.“ Njegov je otac Ivo Goldstein ubijen 1941. u ustaškom logoru Jadovno. Poput brata Slavka svom se snagom suprotstavljao zaboravu fašističkih, nacističkih i ustaških zločina i narodnooslobodilačkog otpora.
Rođen je u Karlovcu, 1932. u obitelji Ive Goldsteina i Lee rođene Brüll. Po osnutku NDH, Daniel je iz Karlovca zbog opasnosti od deportacija potkraj 1941. godine prebačen djedu i baki u Tuzlu, a kada je i ondje postalo opasno, početkom 1942. putuje iz Tuzle u Kraljevicu, na područje pod kontrolom fašističke Italije gdje su ga čekali majka i četrnaestogodišnji brat Slavko. Putovao je uz pratnju Josipa Pribilovića, koji je 2002. proglašen Pravednikom među narodima. Priključio se partizanskom pokretu u svibnju 1942. kao kurir pri Vrhovnom štabu i jedan od najmlađih boraca. Iselio se u Izrael 1949., a vratio se 1952. Tada mijenja i prvotno prezime Goldstein u Ivin.
U Zagrebu je završio gimnaziju 1955. i studij povijesti na Filozofskom fakultetu 1965. U međuvremenu 1950-ih radio u novinarstvu, industriji i turizmu te od 1963. u Institutu za historiju radničkoga pokreta Hrvatske u Zagrebu.
Zbog sudjelovanja u pokušaju osnivanja politički nezavisnoga časopisa “Slobodni glas” u Zadru 1966. Ivin je bio zatvoren, otpušten s posla i zabranjeno mu je objavljivanje. Stoga mu je knjiga “Revolution und Evolution in Jugoslawien”, u kojoj se bavi razdobljem 1948–52, posebice promjenama u politici KPJ 1949. izdana 1968. u inozemstvu.
Umirovljen je kao pripadnik Narodnooslobodilačke borbe 1975. U VUS-u, Horizontu i Plavom vjesniku 1950-ih pisao je reportaže i feljtone. Njegovi povijesni i politički članci, reagiranja i intervjui objavljivani su u publikacijama Putovi revolucije (1964), Analyse (1966), Ovdje (1970), Oko (1989), Slobodna Dalmacija (1989–90), Start (1989), Danas (1990), Feral Tribune (1993), Arkzin (1994), Novi list (1994–97, 1999), Kolo (1998), Hrvatska ljevica (1999), Jutarnji list (1999), Nacional (2000) i Večernji list (2000).
Napisao je drame “Tko je protiv Supila?” (Forum, 1987, 1/2) i “Četvrti iskaz Ilije Gregorića” (Kolo, 2001, 4) te prvu knjigu političkoga romana s ljubavnim elementima “Hrvatsko pitanje” (prvi put objavljen u Forumu 1990 –91). Početak druge knjige toga romana tiskan je u Kolu (1999, 3).
Jedan je od pokretača višestranačja u Hrvatskoj i utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatskoga odbora za zaštitu i promicanje ljudskih prava 1989, Hrvatskoga helsinškoga odbora za ljudska prava 1993. te jedan od utemeljitelja i predsjednik udruge »Dom«, koja se 1994–95. bavila problemom deložacija u Hrvatskoj.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
