Posjeta Memorijalu i muzeju Auschwitz-Birkenau
Nedavno smo posjetili Memorijal i muzej Auschwitz-Birkenau. U vrijeme kad obilježavamo 80. godišnjicu oslobađanja logora Auschwitz-Birkenau od strane Crvene armije, svjesni smo potrebe za nastavkom javnog zagovaranja Europskih vrijednosti, promicanjem činjenica od događajima tijekom Drugog svjetskog rata te unaprjeđenjem obrazovanja o Holokaustu i ljudskim pravima. Ono je posebno važno na lokalnoj razini, u zemljama, gradovima i mjestima iz kojih su deportirane osobe koje su postale logoraši i logorašice u logorima smrti. Tijekom nedavne posjete Memorijalu i muzeju Auschwitz-Birkenau i Židovskom centru Oswiecim razgovarali smo o potrebi povezivanja posjeta sličnim institucijama s programima obrazovanja i osvještavanja na lokalnoj razini.
Prečesto se, i ovako malobrojni, sati posvećeni Holokaustu u formalnom obrazovanju, od osnovne škole do sveučilišta, fokusiraju na logore smrti izvan granica, a tek rijetko na sudbinu nekadašnjih susjeda i priče o stradanju, svakidašnjem životu prije rata, suradnji i otporu. Te priče stradalih iz susjedstva pridonijele bi razumijevanju da su zločine počinili neki iz generacije naših djedova i baka te shvaćanju kako isključivost uvijek iznova može prerasti u nasilje nad drugačijima.
Samo u malobrojnim zemljama članicama Europske unije programi stručnog usavršavanja za policiju, pravosuđe i druge profesionalce uključuju sadržaje vezane uz Holokaust, proučavanje biografija stradalih i posjete mjestima stradanja poput koncentracijskih logora.
Svakodnevno radeći na programima podizanja svijesti u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, Rumunjskoj i Španjolskoj susrećemo profesionalce i profesionalke koji prenose točne činjenice, kao i sve brojnije i uspješnije širitelje lažnih vijesti, koji iskrivljavaju pa čak i negiraju Holokaust. Mada je na europskoj razini, dijelom zahvaljujući politici Europske komisije, posebice kroz programe Europsko pamćenje, ostvaren pomak u informiranosti različitih generacija o Holokaustu, drugim genocidima i ratnim zločinima, tek manji dio društava u zemljama članicama svjestan je mračne strane povijesti obilježene zločinima, kolaboracijom s nacistima i fašistima, ali i otporom nasilju. Još manji broj pojedinaca, institucija, pa i vlada, spreman je priznati i suočiti se sa zločinima koji su počinili njihovi preci i sunarodnjaci. Podaci o učestalosti incidenata s korištenjem pozdrava u Drugom svjetskom ratu poraženih vojnih postrojbi na masovnim okupljanjima i praćenje društvenih mreža na kojima su česte poruke u kojima se odobrava nasilje totalitarnih režima, ukazuju kako nerazumijevanje prošlosti često prati isključivost prema migrantima i manjinama danas. Zabrinjava što izostaje univerzalna osuda zločina i humanizacija odnosa prema svim žrtvama, kako onima iz prošlosti, tako i onima koji stradavaju danas.
Studijska posjeta dio je aktivnosti u sklopu projekta „Moć osobnih priča u suočavanju sa zaboravom” koji podupire EU.
