Pamtimo žrtve zločina u Škabrnji i Nadinu

Rano ujutro 18. studenoga 1991. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske narodne armije počeli su napad na Škabrnju u kojem su imali potporu topništva, trideset tenkova i avijacije. Mjesto je branilo 246 pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnje, a do večeri je selo bilo zauzeto. Uslijedio je masakr civila koji su bili ostali u selu za vrijeme napada. Civili, među kojima je bilo žena, djece i starijih ljudi, izvedeni su iz podruma u kojima su se sakrivali, i potom ubijeni.

Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje ubijaju četrnaest hrvatskih civila i pet branitelja, dok se za troje još traga.

Pred Haškim tribunalom za zločine u Škabrnji i Nadinu na višegodišnje kazne zatvora 2004. godine osuđeni su Milan Martić i Milan Babić, koji je 2006. počinio samoubojstvo.

Dana 31. svibnja 2023. pravomoćnom presudom donesenom nakon ponovljenog postupka u predmetu protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, Sud je utvrdio odgovornost optuženika po osnovu udruženog zločinačkog pothvata za kaznena djela zločina protiv čovječnosti, između ostalog počinjena i u Škabrnji.

Presudom Županijskog suda u Zadru koja je postala pravomoćna u lipnju 1998. godine, za ratni zločin u Škabrnji osamnaest osoba je proglašeno krivim (optužnicom je bilo obuhvaćeno dvadesetšest okrivljenika) i osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne, među njima i jedini prisutni Jovan Badžoka, koji je osuđen na deset godina.

Proglašeni su krivima što su 18. studenoga 1991. godine u više skupina ušli u selo Škabrnja, u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo, pa su, nakon što je otpor branitelja sela slomljen, masovno i gotovo u potpunosti bez ikakve vojne potrebe uništavali stambene, gospodarske i sakralne objekte, nakon čega su iz podruma i drugih zaklonjenih prostora nasilno izvukli sklonjeno civilno stanovništvo, pretežito žene i osobe starije dobi, kao i djecu, te najmanje četrdeset i četiri osobe ubili hicima iz vatrenog oružja ili udarcima tupotvrdim predmetima, pri tom neke od žrtava pred smrt mučili i masakrirali, dok je jednu osobu pregazio tenk.

Među osuđenicima bila je i Zorana Banić, koja je po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenja Hrvatskoj zatražila obnovu postupka. U obnovljenom postupku proglašena je krivom i osuđena na 6 godina zatvora.

U odnosu na Editu Rađen Potkonjak, koja je također zatražila obnovu postupka, izmijenjen je činjenični opis, zakonski opis i pravna kvalifikacija te je kazneni postupak protiv nje obustavljen, odnosno pravomoćna presuda kojom je u odsutnosti osuđena na 15 godina zatvora je ukinuta.

Osuđeni Renato Petrov je također zatražio obnovu postupka, te je u obnovljenom postupkom oslobođen optužbi.

Osim Zorane Banić i Jovana Badžoke, ostale osobe koje su navedenom presudom u odsutnosti pravomoćno osuđene za ratni zločin u Škabrnji nikada nisu odslužile zatvorske kazne te i dalje nisu dostupne pravosudnim tijelima RH.

Za zločin u Škabrnji pred Županijskim sudom u Splitu u tijeku su i dva kaznena postupka protiv dvojice nedostupnih okrivljenika (kazneni postupak protiv opt. Zorana Tadića i kazneni postupak protiv opt. Milana Gnjidića). [1]

Poznati su nam nepotpuni podaci o stradanju i određenim žrtvama. I ovom prilikom pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali žrtve ili znaju nešto o njihovom stradanju, da nam se jave, kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava – ne samo u Škabrnji i Nadinu, već i cijeloj Hrvatskoj.

Fotografija: Wikmedia Commons, autor Croq

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

[1] U ožujku 2019. godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv državljanina Republike Srbije i Australije Zorana Tadića (1959.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Optužnica je podignuta koncem travnja 2022. Okrivljenika se tereti da je zapovijedajući “2. specijalnim vodom” TO Benkovac zvane “Dobrovoljački vod” formiranim uglavnom od dobrovoljaca iz Srbije, zajedno s pripadnicima drugih srpskih paravojnih postrojbi i postrojbama bivše “JNA” tijekom agresije na Republiku Hrvatsku i postupajući temeljem zapovijedi načelnika Štaba i zamjenika komandanta 9. Kninskog korpusa koji je zapovijedao i zapovjednicima spomenutog voda, kao i zapovijedi komandanta Štaba TO općine Benkovac, koji su izdali zapovijed za napad na Škabrnju, ovu zapovijed prenio sebi podređenima.

 Nadalje, tereti ih se da su 18. studenog 1991. oko 7:30 sati iz pravca Zemunika Gornjeg, započeli napad na Škabrnju djelovanjem granata iz tenkova, minobacača, višecjevnih bacača raketa i naoružanim vojnicima. Nakon što su pripadnici “2. specijalnog voda” oko 11:30 sati, u pratnji tenkova i oklopnih transportera, ušli u dio sela Škabrnja zvani Ambar, u kojem je živjelo uglavnom hrvatsko stanovništvo, okrivljenik je, tereti ga se, zajedno sa sedamnaestoricom poznatih pripadnika tog voda te drugim nepoznatim dobrovoljcima, postupio protivno odredbama IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i protivno odredbama Dopunskog Protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. (Protokol I) iz 1977. 

 Uz uništavanje stambenih, gospodarskih i vjerskih objekata bez izbora cilja i vojnih potreba, okrivljenika se tereti da je sudjelovao i u prisilnom izvlačenju iz skloništa mještana pretežno starije životne dobi te žena i djece, a potom su iz neposredne blizine iz vatrenih oružja ubili trideset mještana (1943., 1932., 1922., 1936., 1943., 1968., 1934., 1914., 1929., 1924., 1909., 1927., 1928., 1928., 77-godišnjakinju, 1932., 1927., 1930., 1931., 1928., 1942., 1933., 1936., 1911., 1932., 1907., 1930., 1920., 1940., 1905.) i trinaest branitelja (1955., 1955., 1955., 1953., 1955., 1956., 1959., 1961., 1965., 1956., 1959., 1952., 1955.).

U prosincu 2018 godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu protiv Milana Gnjidića, državljanina Bosne i Hercegovine (1968.), zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Okrivljeniku se stavlja na teret da je kao pripadnik Dobrovoljačkog voda Benkovac izravno sudjelovao u mučenju i ubijanju zarobljenih civila u Škabrnji. Tereti ga se da je zajedno s jednim, danas pokojnim, pripadnikom i više nepoznatih osoba iz tog voda dolaskom na predio zvan ‘Krčmetina’ zlostavljao i tukao žrtvu A. R., zarobljenog vojnika Samostalnog bataljuna Škabrnja. Tereti ga se da su žrtvu bacili na pod te ga tukli nogama i kundacima po cijelom tijelu, gazili nogama po njemu i udarali mu glavom u asfalt, te ga gušili i u jednom trenutku, dok je A. R. ležao i jaukao od bolova, okrivljenik mu je prišao i nožem mu odsjekao lijevo uho. Danas pokojni pripadnik Dobrovoljačkog voda Benkovac potom je žrtvu ubio hicem iz vatrenog oružja u desni obraz iz neposredne blizine.

Projekt ”Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržan je kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.