Pamtimo razaranje Vukovara

Trideset i tri godine od pada Vukovara, tragedije razaranja grada i počinjenih zločina, naizgled je dovoljno vremena za objektivno sagledavanje događaja i objektivno suočavanje s prošlošću.

Na žalost, unatoč protoku godina, niti ovaj Dan sjećanja na žrtve Vukovara neće biti prilika za odavanje poštovanja svim žrtvama Vukovara stradalim neposredno prije i tijekom napada srpskih paravojnih snaga i bivše JNA na Vukovar. Velik dio političara na vlasti, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini, nemaju političke odgovornosti, građanske hrabrosti, niti očekivane mudrosti za ustrajan rad na procesima suočavanja s bliskom prošlošću u Hrvatskoj. Nije im strano ni sprječavanje iskazivanja poštovanja prema svim žrtvama od strane predstavnika srpske nacionalne manjine.

Nositelji vlasti uzimaju sebi za pravo koristiti tragediju Vukovara i Vukovaraca za svoje političke interese, koji na žalost nemaju jasne ciljeve,  strategije i metode vođenja hrvatskog društva u prostore demokracije, poštovanja ljudskih prava i sloboda. Isticanje svoga patronskog stava prema žrtvama, koji je na žalost nova viktimizacija žrtava, a ne podrška i stvarno poštovanje, djeluje prigodničarski, isprazno i frustrirajuće za hrvatske građane i građanke.

Na žalost i danas svjedočimo ratovima u bliskom okruženju, stradanju tisuća civilnih i vojnih žrtava. I baš stoga što smo i sami imali vrlo teško iskustvo i teško naslijeđe rata, za očekivati je odgovoran, politički mudar odnos prema problemima, posebno prema osjetljivoj populaciji kao što su žrtve ratova i ratnih zločina.

Na žalost, toga u velikom dijelu političkog prostora u Hrvatskoj nema. I ove godine svjedočimo igrokazima, okupljanjima, neiskrenim izljevima poštovanja, bez dostojanstvenog odavanja počasti žrtvama. Selektivan pristup žrtvama, spominjanje „svojih žrtava“, namjerno prešućivanje svih žrtava, govori koliko smo unazadili procese suočavanja s prošlošću u Republici Hrvatskoj, koji su ne tako davno, prije priključenja Europskoj uniji, imali svoj uzlazni put.

Da je hrvatsko društvo u problemima, bez dostizanja civilizacijske razine suočavanja s prošlošću, pokazuje i činjenica da u prvih deset mjeseci ove godine hrvatsko pravosuđe za počinjene ratne zločine procesuira isključivo pripadnike srpskih paravojnih i parapolicijskih snaga. Istraživanje zločina počinjenih od pripadnika HV-a i MUP-a RH nema, ali to ne znači da zločina nije bilo. Sjećanja radi, zločin počinjen nad srpskim civilima u Vukovaru u proljeće i rano ljeto 1991. godine, do danas je u fazi izvida.

Naizgled relativno veliki broj sudskih procesa za zločine počinjene nad Hrvatima i ostalim nesrbima u Vukovaru i okolici, objektivno, ne donosi pravdu i kraj patnji niti za žrtve, a niti za članove njihovih obitelji. Radi se o sudskim procesima za koje više gotovo da i nema interesa medija, koje prate samo promatrači organizacija za ljudska prava. Svjedoci vrlo često nerado svjedoče, ne sjećaju se svojih ranijih iskaza, često mole da ih se ne zove i podsjeća na traume koje su davno proživjeli ili preživjeli.

Potraga za nestalima i ubijenim civilima i vojnicima, unatoč danas dostupnoj i primjenjivoj suvremenoj tehnologiji u traženju posmrtnih ostataka, ide sporo. Intenzivnije se radi pred neku od godišnjica i obilježavanje nekog od datuma stradavanja većeg broja žrtava, ali nedovoljno brzo i učinkovito, s obzirom na raspoložive tehničke mogućnosti.

Bilo bi za očekivati, nadasve bi bilo humano i ljudski, olakšati život članovima obitelji žrtava, koji i danas traže svoje članove obitelji, nestale ili ubijene. Nerijetko su članovi obitelji srodnika žrtava, posebno roditelji, u međuvremenu umrli, a posmrtni ostaci njihove djece, braće, sestara, supružnika, nisu pronađeni. Prema dostupnim podacima u Vukovarsko-srijemskoj županiji traga se za 525 osoba. Nadamo se da će suvremene metode obrade danih uzoraka i pronađenih posmrtnih ostataka, kao i suvremena tehnologija primjenjiva u potrazi za posmrtnih ostacima, ubrzati procese pronalaženja i identifikacije, kako bi članovima njihovih obitelji donijela istinu o sudbini njihovih srodnika.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću