Pamtimo deložacije i tražimo priznanje
Mučno je u medijima čitati o pretresanju „sumnjivih“ srpskih stanova u Splitu ranih devedesetih. Pamtimo one malobrojne deložacije koje smo uspjeli spriječiti, na žalost najčešće samo do idućeg „uspješnog poduhvata“ nasilnika. U Osijeku, Puli, Splitu, Zagrebu…
Pamtimo i duge godine u kojima smo pratili sudbine žena i djece izbačenih na ulicu koji su se nastavili boriti za povratak u svoje domove. Pamtimo i one koji nisu izdržali pritisak izabravši suicid. A pamtimo i rijetke deložirane koji su uspjeli dobiti pravnu bitku i vratiti se u svoje domove. Pamtimo i da se većina deložiranih obitelji nije uspjela vratiti u stanove i da neki još uvijek vode sudske postupke radi ostvarenja svojih prava.
Nepravda još uvijek boli, a preživjeli još uvijek očekuju priznanje. Umjesto najviših predstavnika tadašnjih vlasti koji su poticali deložacije, danas ih mogu osuditi predstavnici sadašnjih vladinih institucija i javno priznati kako su izbacivanja iz stanova bila neprihvatljiva.
- O deložacijama u Splitu govori Anka Zjačić: http://www.osobnasjecanja.hr/video-arhiva/anka-zjacic/
- O pokušaju sprječavanja deložacija u Splitu govori Tonči Majić: http://www.osobnasjecanja.hr/video-arhiva/tonci-majic/
___________
Foto: ARKzin (II) – 28, dostupno ovdje: https://monoskop.org/…/arkzin/arkzin_II_28_delozacije.pdf
