Otvorena izložba “Put bez povratka – od logora Slana do logora Jasenovac”

U srijedu je u otvorena izložba “Put bez povratka – od logora Slana do logora Jasenovac” u Kulturno informativnom centru (KIC), u Preradovićevoj 5, u Zagrebu. Izložba je posvećena sudbinama zatočenika i zatočenica logora Slana kао dijela gospićke grupe logora i njihovom putu do logora Jasenovac tijekom ljeta 1941. godine. Pozivamo vas da nam se pridružite na vođenom obilasku i spomen šetnji 23. srpnja 2024. u 19:00.

Autor izložbe Ivo Pejaković zapisao je: „U logoru su se nalazila dva podlogora: jedan za Srbe, drugi za Židove. Prema svjedočenju rijetkih preživjelih Židova, odnos prema Srbima bio je još brutalniji, a posljedice su bile takve da prema dosadašnjim saznanjima ne postoje slučajevi srpskih zatočenika koji su preživjeli logor Slanu i Drugi svjetski rat te o tome ostavili svjedočanstvo. Zbog toga o događajima u logoru Slana znamo tek ono što je sačuvano u svjedočanstvima preživjelih židovskih zatočenika. Mjesto logora danas nije obilježeno spomenikom ili spomen-pločom. Spomen-ploča je prvi put uništena početkom devedesetih, a potom dva puta samo u par dana nakon što su je predstavnici Koordinacije židovskih općina RH i Srpskog narodnog vijeća postavili. Čuvanje uspomena na žrtve holokausta i genocida je civilizacijska tekovina i zato žrtve zaslužuju bolje. Stoga pamtimo žrtve logora Slana. Zbog talijanske naredbe da se logor zatvori, najviše zbog straha od širenja epidemije, ustaše to čine te posljednje preživjele odvoze u Krapje i Bročice, što su prvi logori jasenovačkog sustava. Time, zadnje žrtve logora Slana postaju prve žrtve Jasenovca.

Na razgovoru nakon otvaranja govorile su Sanja Horvatinčić, Nataša Mataušić, Ivo Pejaković, Vesna Teršelič i Aneta Vladimirov, dok je razgovor moderirala Ivona Grgurinović. Izdvajamo neke naglaske. Nakon otvaranja izložbe Ivo Pejaković je upozorio kako u 2024. još uvijek postoje izazovi, kako uopće postaviti spomen-ploču u logoru Slana, a da ne govorimo o spomen području s muzejom ili info pločama koje bi posjetitelje informirale što se u logoru događalo 1941. godine. Nataša Mataušić govorila je o stradanju žena u logoru Metajna koji je počeo djelovati 25. srpnja 1941. kad dolaze prvi transporti Židovki, te drugim ustaškim logorima. Ne samo da ih se maltretiralo izgladnjivanjem, nego su mnoge silovane. „Preživjele iz Metajne su transportirane preko Karlobaga i Gospića, u Jastrebarsko pa preko Jasenovca  u Kruščicu. U Kruščici su Židovke i Srpkinje s djecom provele oko dva mjeseca da bi ponovo bile transportirane u Loborgrad. Tamo je umrlo oko 200 žena.“ Aneta Vladimirov istakla je jedini način na koji možemo komemorirati te logore: „s razumijevanjem da se radi o matrici zločina koji u mladoj ustaškoj državi počinje polustrukturirano, relativno nevidljivo,  s jasnom genocidnom namjerom. SNV svoja sredstva iz javnih izvora usmjerava na komemoriranje i istraživanje. Nadovezivali smo se na usamljene istraživače, Soboleskog, Đuru Zatezala, Antu Zemljara.” Sanja Horvatinčić predstavila je arheološko istraživanje u uvali Slana i podsjetila na obavezu Republike Hrvatske na zaštitu mjesta sjećanja na Holokaust. „U slučaju Metajne i Slane jedna od ključnih prepreka je i komercijalizacija i uzurpacija prostora. Lokalna turistička zajednica sad organizira trku u kojoj sudjeluju sportaši i rekreativci koji nisu svjesni da je tu bio logor.” Vesna Teršelič predstavila je zajedničke korake Koordinacije židovskih općina, Srpskog narodnog vijeća i Documente za postavljanje ploče i pročitala predloženi natpis.

„Podižemo ovu spomen ploču u znak sjećanja na žrtve ženskog logora Metajna i muškog logora Slana, koji su djelovali u sklopu logorskog kompleksa Gospić – Jadovno – Pag. Ovaj kompleks ustaških logora smrti uspostavljen na osnovi rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske otvoren je sredinom travnja i zatvoren krajem kolovoza 1941. U njemu su mučeni i ubijani Srbi i Židovi, te antifašisti, politički protivnici ustaškog režima. Potomci žrtava ustaškog terora NDH (rasnih zakona NDH).”

Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina RH dopunio je: „Sasvim je jasno o čemu se radi. Od devetog mjeseca kad smo bili na Pagu svaka dva mjeseca sam postavljao pitanje gradonačelniku Novalje kad će se ploče staviti. Nisam dobio ni odgovor tko je izmijenio tekst privremenih ploča u Spomen području Jasenovac. Onda smo odlučili da ne idemo na komemoraciju povodom proboja iz logora Jasenovac. Ne želi se o tom razgovarati.”