Održana tribina ”Heliodrom: Od logora do muzeja”
U ponedjeljak, 18. ožujka 2024. godine, održana je tribina ”Heliodrom: Od logora do muzeja” koju je organiziralo Udruženja logoraša grada Mostara u suradnji s Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću i Inicijativom mladih za ljudska prava iz Hrvatske, u Centru za kulturu u Mostaru.
Tribinu je otvorila profesorica i povjesničarka Zilha Mastalić-Košuta govoreći o društveno-političkom kontekstu s početka 90-ih s posebnim naglaskom na period Herceg Bosne 1992.-1995. u odnosu na Mostar i nastajanje koncentracijskih logora pod kontrolom HVO-a, u kojima su prvo zatvarani većinom Srbi, a kasnije većinom Bošnjaci. Svoje izlaganje fokusirala je na politiku tadašnje vlasti u Hrvatskoj prema Bosni i Hercegovini, istaknuvši zločinački naum proveden kroz ideju tzv. ”humanog preseljenja”, eufemizma za etničko čišćenje, koje se provodilo kroz organizirano i sistemsko iseljavanje nehrvatskog stanovništva, različite oblike zločina, formiranje koncentracijskih logora uz deportacije vojnih zarobljenika i civilnog stanovništva, opisanim i u pravomoćnoj presudi u predmetu Prlić i dr. Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.
Okupljenima se obratio i Emir Hajdarović, predsjednik Udruženja logoraša grada Mostara koji je govorio o Heliodromu kao paradigmi za logore HVO-a kroz svoje osobno iskustvo zatočenja u 5 različitih logora. Hajdarović je istaknuo kako osim logora Heliodrom, Dretelja, Gabele i Ljubuškog, kao najpoznatijih i najmasovnijih logora, u neposrednoj blizini na teritoriju BiH postoji i mnogo drugih logora kojima je potrebno posvetiti pažnju i priznati patnju logoraša zatočenih u njima. Na kraju svog izlaganja, Hajdarović je zaključio kako je kompletan koncept tih logora bio osmišljen i mnogo prije nego su se oni formirali, podsjetivši kako je u periodu od 1992. – 1995. sav život u gradu Mostaru kontrolirao HVO, bez kojeg se ništa nije moglo, navodeći primjer izdavanja propusnica za nabavku hrane.
Vesna Teršelič, voditeljica Documente, prisjetila se početnog šoka kada je saznala da se na mjestu Heliodroma, točno na mjestu mućenja logoraša, planira osnivanje muzeja HVO-a uz podršku vladinih institucija Bosne i Hercegovine i financijsku podršku Ministarstva hrvatskih branitelja RH. Pozvala je okupljene na zajedničko promišljanje što i kako dalje uz svijest kako se ne poštuje patnja logoraša niti činjenice utvrđene pred međunarodnim sudovima. Teršelič je pozvala na okretanje prema konkretnim koracima poput osmišljavanja i zagovaranja spomen sobe, kao izdojenog postava, ili uključivanja prezentacije stradanja logoraša u postav planiranog muzeja.
Književnik Elvedin Nezirović upozorio je na veličanje ratnih zločinaca i 30 godina nakon rata s osvrtom na književno izdavaštvo i neprihvatljivu podršku koju je jedan od pravomoćno osuđenih pred Tribunalom za ratne zločine, dobio od strane predsjednika HDZBiH. Nezirović je okupljenima pročitao svoj esej naslovljen ”Udruženi zločinački pothvat – 30 godina poslije” s posebnim naglaskom na logore, torturu te ideju etničkog čišćenja.
Zaključno se okupljenima obratio i povjesničar Dragan Markovina osvrnuvši se na sadašnju situaciju u Mostaru te potrebu za dijalogom. Markovina je podsjetio kako odvođenja i zločini počinjeni u logorima nisu nepoznanica pripadnicima niti jednog naroda koji živi u Mostaru, već problem nastaje kada se o tim problemima počne govoriti javno. Isto tako, Markovina je upozorio kako se muzeji HVO-a, Armije BiH i Vojske Republike Srpske rade za budućnost, kako bi i buduće generacije stvorile svoje paralelne istine i paralelna sjećanja, što će znatno otežati izgradnju povjerenja. Markovina je zaključio kako je važno da Mostar ponovno postane jedan grad i na simboličkoj razini.
