hr

U ponedjeljak, 31. srpnja 2023. navršilo se dvije godine od stupanja na snagu dugo iščekivanog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (NN 84/21). Također, već se od 2015. godine provodi  Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN 64/15, 98/19).

Tim je povodom održana konferencija za tisak pod naslovom „Osiguravanje prava žrtvama rata“. O iskustvima i problemima u primjeni zakona govorile su Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata – Rosa, te Božica Ciboci i Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Javnosti će predstaviti i preporuke za vladine institucije i zakonodavca.

Konferenciju za tisak organizirale su Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za žene žrtve rata – Rosa te Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, koje dugi niz godina zagovaraju prava civilnih žrtava rata te aktivno sudjeluju u senzibiliziranju javnost i pružanju podrške žrtvama, kao i članovima obitelji osoba poginulih, ubijenih i nestalih kao i drugim osobama koje su preživjele povrede humanitarnog prava za vrijeme rata. Civilne žrtve su osobito marginalizirana skupina s obzirom na nanesenu štetu te zaslužuju priznanje patnje, društvenu solidarnost i obeštećenje.

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasio je uoči usvajanja da Republika Hrvatska donošenjem Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata ispunjava „dug države prema nevinim žrtvama rata“. U kolikoj su mjeri, putem primjene oba zakona, stradali stekli pravnu sigurnost koju je u svojim nastupima obećao ministar? Na koji način upravne institucije koje rješavaju zahtjeve civilnih stradalnika, vraćaju dug žrtvama? Kako državne institucije odgovaraju na povrede međunarodnog humanitarnog prava i pružaju podršku stradalima? Postupaju li u duhu razumijevanja i solidarnosti, kako im je naložio zakonodavac?

Cilj koji je zakonodavac naveo prilikom donošenja Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu a to je da će “zakonskom zaštitom osobama biti omogućena ponovna integracija u društvo u kojemu će od stigme „silovanih“ preko „zaboravljenih“ u društvu, ojačanom psihosocijalnom i novo uvedenom materijalnom pomoći ponovo steći osjećaj pripadanja, zaštite i vjere u sustav.”, ostvaren je samo do određene mjere. Nedostatak kampanja informiranja te restriktivna primjena zakona koja nije u vezi sa smislom njegova donošenja, dodatno je udaljila doneseni zakon od osoba u čiju je korist donesena. Neke žrtve koje su se s povjerenjem obratile nadležnim tijelima, došle su  u situaciju da moraju pokretati sudske postupke ili se obraćati Ustavnom sudu, što sigurno nije bio smisao i svrha zakona.

Pošto organizacije aktivno prate provedbu Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata u direktnom kontaktu s civilnim žrtvama i njihovim obiteljima, upozoravamo na probleme koje smo uočili tijekom provedbe. Najznačajniji problemi s kojima se susreću civilne žrtve s kojima smo u kontaktu su: dugotrajnost u rješavanju zahtjeva, potraživanje naknadne dokumentacije/ispitivanje dodatnih svjedoka, nepriznavanje medicinske i druge dokumentacije izdane od nadležnih tijela susjednih i drugih zemalja, nepriznavanje statusa djece ubijenih/nestalih roditelja te odbijanje zahtjeva prema članku 5. Zakona.

Govornice su pozvale Ministarstvo hrvatskih branitelja na kontinuirano i precizno informiranje o pravima civilnih žrtava, unaprjeđenje transparentnost rada i evaluaciju primjene Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu te Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kako bi se predložile eventualne izmjene i dopune, u duhu približavanja pravdi za žrtve.

Druge preporuke dostupne su u priopćenju.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

 


 

Projekt ”Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržan je kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.