Komemoracija i otkrivanje spomen-ploče za obitelj Zec
I ove godine Antifašistička liga RH i Srpsko narodno vijeće organizirali su komemoraciju za obitelj Zec na Adolfovcu, na zagrebačkom Sljemenu, mjestu gdje su pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa usmrtili majku i kćerku. Mihajlo Zec ubijen je nekoliko sati prije na pragu obiteljske kuće na Trešnjevci.
Nakon višegodišnjih napora i inicijativa za obilježavanje mjesta zločina, Grad Zagreb je u suradnji sa SNV-om, postavio spomen-ploču za tragično nastradalu obitelj.
Gradonačelnik Tomašević je istaknuo je: „Tog, 7. prosinca 1991. Aleksandra Zec je imala 12 godina. Bila je djevojčica, Zagrepčanka. Ja sam imao nepunih 10 godina, bili smo gotovo vršnjaci. Kao što svi znamo, ubojice koje su počinile strašan zločin, iako su ga priznali, nikad nisu za to odgovarali. To je sramota. Prije godinu dana sam rekao da ćemo na ovom tužnom mjestu postaviti obilježje. Želim zahvaliti partnerima iz SNV-a i svim drugim inicijativama koje su omogućile da se ovdje postavi spomen-ploča koja označava mračnu uspomenu ovjekovječenu u kolektivnoj memoriji i povijesti Zagreba. Spomen-ploča nas upozorava kakav strašan zločin se ovdje dogodio, kako se više nikad i nikome ne bi ponovio. Neka nas ovo obilježje podsjeća na njega i bude upozorenje mračne epizode iz prošlosti i podsjetnik za budućnost u kojoj Zagreb mora biti, bio je i bit će otvoren grad, grad razlika i različitosti, grad u kojem nitko nije diskriminiran, u kojem svi ljudi koji u njemu žive s ponosom kažu: “Zagreb je naš grad”. Pozivam vas i sve druge da takav grad gradimo u budućnosti“.
U ime Antifašističke lige o sjećanju na civilne žrtve rata i značaju tog sjećanja za budućnost, govorili su mladi. Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudskih prava i Nikola Kožul iz Srpskog narodnog vijeća, ujedno i članovi Savjeta mladih Grada Zagreba, kazali su da su pripadnici generacije koja je “odrastala pod teretom ratne prošlosti i koja posljedice toga živi i dalje.”
„Na naše je živote nepotrebno utjecala činjenica da je Nikola Srbin, a ja Hrvatica i da smo odrastali u nezrelom društvu u kojem se često predbacivala krivica, a rijetko preuzimala odgovornost. U društvu u kojem su počinitelji prolazili nekažnjeno, a žrtve se svjesno zaboravljalo“ rekla je Šimek.
Kožul je poručio da mladi pamte sve žrtve ratova devedestih, bez obzira na njihovu nacionalnost: „Pamtimo njihove obitelji koje su ostale bez najmilijih, sve protjerane bez doma i rodnog zavičaja, osiromašene bez radnih mjesta i egzistencije. Pamtimo svu djecu koja su u takvim okolnostima morala odrastati, a naročito onu koja nisu uspjela odrasti. Pamtimo Aleksandru Zec. Ali pamtimo i zločince, njihova sramna nedjela i besramne zaštitnike: one koji su počinitelje oslobodili, a zatim i odlikovali, kao i one koji motive ubojstva danas relativiziraju. Slučaj obitelji Zec oslikava slijepo nasilje, ne samo prema našim najugroženijim sugrađanima, već i prema institucijama pravne države, ideji demokracije i ljudskih prava“.
Na komemoraciji su sudjelovali članovi i članice Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Documenta je članica Antifašističke lige RH.
Fotografija: Sandro Lendler
Projekt ”Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržan je kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.
