Gornje Jame i Joševica – zločini nad hrvatskim civilima

Ovim priopćenjem podsjećamo na povrede međunarodnog humanitarnog prava na okupiranim područjima bivše općine Glina, te još uvijek neprocesuirane ratne zločine nad hrvatskim civilima u selima Gornje Jame (11. prosinca 1991.) i Joševica (16. prosinca 1991.)

Iako se i njihovo selo našlo u okviru okupiranog teritorija, mještani Gornjih Jama ostali su u svojim kućama, pokušavajući nastaviti s uobičajenim načinom života. No stanovništvo je ubrzo postalo izloženo bezvlašću, pljački i ubojstvima. Kroz selo 11. prosinca 1991. bijelim kombijem  prolaze naoružani pripadnici paravojne srpske formacije “Šilt”. U kući Mate Kirete zatiču 12 hrvatskih civila, među kojima troje maloljetne djece i sedam žena. Iako je nepobitna činjenica da su svi usmrćeni, do danas nisu u potpunosti utvrđene okolnosti stradanja ovih žrtava, kao ni lokacija njihovih posmrtnih ostataka.

Ubijeni civili u Gornjim Jamama: Mato Kireta (1939.), Kata Kireta (1936.), Slavica Dvorneković (1959.), Darko Dvorneković (1981.), Mara Kuštreba (1929.), Marica Fabac (1958.), Željka Fabac (1977.), Nikolina Fabac (1981.), Janko Fabac (1930), Milka Rastovski (1936.) iz Donjih Jama, Agata Cestarić – Jaga (1934.) iz Male Soline i Jela Vrbanac (1933.) iz Hađera.

Neposredno prije navedenog događaja, prema nekim informacijama, pokušavajući zaštititi svoje sumještane Hrvate, vatrenim oružjem ubijen je i pedesetogodišnji civil srpske nacionalnosti Gojko Pavlović iz Donjih Jama.

Iz Gornjih Jama ubijeni su još i Ivan Fabac (1953.), Stjepan Fabac (1950.) te Nikola Fabac (1961.), koji su 3. studenoga 1991. zarobljeni, a potom na prijevoju između Donjih i Gornjih Jama usmrćeni vatrenim oružjem. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni, ekshumirani i sahranjeni tijekom 1996. godine.

U selu Joševica u jednome danu, 16. prosinca 1991. usmrćena je 21 civilna osoba, dok je jedna teško ranjena. Tog dana oko 13:00 sati iz pravca brda Pogledića naišla je skupina maskiranih i naoružanih osoba. Krećući se od kuće do kuće malokalibarskim vatrenim oružjem s prigušivačima direktnim pogocima u glavu iz neposredne blizine, usmrtili su sve mještane koje su tog trenutka zatekli u kućama ili dvorištima. Među usmrćenim hrvatskim civilima 14 njih su žene, većinom starije životne dobi, te četiri mlađe osobe (troje braće Šiftar, od kojih je najmlađi Pavao imao 15 godina). Tom prilikom je ubijen bračni par iz Skele koji se sklonio u Joševicu kod srodnika.

Ubijeni civili u Joševici: Marica Brkašić (1938.), Antun Modronja (1911.) i Marta Modronja (1913.), Milka Kreštelica (1930.), Mato Kreštelica (1931.), Ivan Šiftar (r. oko 1930.), Luka Šiftar (1970.), Ljubica Šiftar (1972.), Pavao Šiftar (1976.), Marija Šiftar, r. Markulin (1946.), Marija Šiftar, r. Kuzmić (1933.), Ana Škrinjar (1927.), Milka Škrinjar (1908.), Pavao Škrinjar (1930.), Ljubica Škrinjar (1943.), Katarina Škrinjar (1971.), Kata Štajdohar, r. Lipak (1900.), Kata Štajdohar, r. Mihaljević (1921.), Bara Štajduhar (1927.), Stjepan Štajduhar (1930.) i Ljuba Štajduhar.

Za ovaj zločin osumnjičena je  skupina Izviđačko-diverzantske grupe SVK pod vodstvom Jose Kovačevića.

U selu Joševica tijekom perioda od 1991. do 1994. usmrćeno je još osam hrvatskih civila:   Štefica Dujmović (1934.), Đuro Kreštelica (1932.), Gina Kreštelica (1935.), Kata Kreštelica (1935.), Nikola Kreštelica (1936.), Stjepan Mihaljević (1910.), Pavao Šiftar (1923.) i Stjepan Štajduhar (1952.).

Za zločine u Joševici  pokrenuta su dva kaznena postupka protiv devetero optuženika. U tijeku je suđenje protiv šestorice optuženika. Sudi im se u odsutnosti  jer većina njih prebiva u Republici Srbiji. U kaznenom postupku protiv trojice, također, nedostupnih optuženika, očekuje se početak suđenja. Zločin u Gornjim Jamama obuhvaćen je optužnicom protiv petorice hrvatskom pravosuđu nedostupnih optuženika. Ovo su eklatantni primjeri neučinkovite regionalne suradnje tužiteljstava u Hrvatskoj i Srbiji.

Problem šutnje onih koji imaju saznanja o sudbini ubijenih i nestalih samo produbljuje nepovjerenje u pravosuđe, ali i narušava ionako krhki privid trpeljivosti posebno na područjima na kojima danas žive malobrojni povratnici.

Documenta je nedavno predstavila preliminarne rezultate istraživanja stradanja na području Sisačko-moslavačke županije, temeljene na vlastitom istraživačkom radu i analizi dostupne dokumentacije. Kako su podaci još uvijek nepotpuni, apeliramo na savjest svih koji imaju više saznanja o okolnostima stradanja, lokacijama posmrtnih ostataka, kao i počiniteljima ratnih zločina, da nas kontaktiraju ili da te informacije dojave nadležnim tijelima.

Ujedno pozivamo i pravosudne dužnosnike da poduzmu dodatne napore u istražnim postupcima, te procesuiranju i kažnjavanju počinitelja ratnih zločina.

Vesna Teršelič, voditeljica Documente