hr

Dragomir Mađar rođen je 1929. godine u selu Donji Jelovac, Bosna i Hercegovina, roditeljima Vidi i Lazaru. Početkom ljeta 1941. strah se uvukao u stanovništvo njegovog sela jer su Ustaše u obližnjem Čitluku zaklali obitelj Jandrić od dvanaest članova. Ustaše su one koji su preživjeli vodili u kolonama i tukli, a potom ih sve ubacili u kamione te iskrcali blizu jedne velike kuće, gdje su odvojili žene i djecu od muškaraca.

Dragomir je izabran među muškarce, ali se nekako našao među ženama. Naređeno im je da stoje u dvorištu koje je bilo puno već zaklanih ljudi. Ustaše su potom, pred svima, zaklali sve muškarce koje su prethodno odvojili, a žene i djecu odveli u Jasenovac. Dragomirov otac je također uhvaćen i zatočen u Jasenovcu. Nakon 59 mučnih dana u Jasenovcu, Ustaše su ukrcali Dragomira, njegovu majku, brata i sestru u stočni vagon te ih vlakom odveli do Antunovca, u kojem se okupilo puno ljudi da među jasenovačkim zatvorenicima izaberu ispomoć za svoja domaćinstva, te su Mađarevi tako razdvojeni. Iznemogao i izgladnjeo, Dragomir je određen da radi kod jedne obitelji kao pastir.

Nakon nekog vremena, njihova majka je uspjela pronaći njega, brata i sestru, te ishodovati isprave. Na putu kući Ustaše su ih opljačkale i naredile da ih se vrati u Jasenovac, ali su nekako to uspjeli izbjeći. Po povratku, u Prijedoru su našli strinu s djecom, koji su bili tek pušteni iz prijedorskog logora. Vratili su se u Donji Jelovac, gdje su živjeli pod prijetnjom smrti do siječnja 1944., kada su se Ustaše povukli pred partizanima.

Nitko od muškaraca u Dragomirovoj obitelji nije preživio ustaški genocid nad Srbima. Dragomir nikad nije ponovo otišao u Jasenovac, cijelog se života bojao tog mjesta: „teško je čekati smrti, znaš, i gledati hoće li sad ili poslije ili…“ Intervju su 2024. godine snimili timovi Documente i Spomen područja Jasenovac.

Cijeli intervju dostupan je na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=SgivUTrjJr8