32 godine od agresije JNA na dubrovačko područje i granatiranja stare gradske jezgre
Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podsjećaju da je na današnji dan prije 32 godine, Jugoslovenska narodna armija (JNA) izvršila najteže granatiranje Dubrovnika za vrijeme agresije koju je vodila od 1. listopada 1991. do 31. svibnja 1992. godine protiv Republike Hrvatske.
„Ratna operacija Dubrovnik bila je po činjenju osvajački, rušilački i pljačkaški pohod na Republiku Hrvatsku“, zapisali su o sudjelovanju Crne Gore u ratu protiv Hrvatske povjesničari profesor dr. Šerbo Rastoder i mr. Novak Adžić u tekstu o sudjelovanju Crne Gore u ratu protiv Hrvatske.
„Radilo se o nepravednom, osvajačkom ratu protiv Hrvatske, u kojem se Crna Gora osramotila, jer se upregla u politiku JNA i Slobodana Miloševića“, rekao je Nikola Samardžić, ministar vanjskih poslova Socijalističke Republike Crne Gore u vrijeme napada na Dubrovnik, u svjedočenju na suđenju generalu Pavlu Strugaru pred Haškim tribunalom.
“Među prvim žrtvama u Gradu je i Milan Milišić. Pjesnik. Dramaturg. Srbin. Milan je poginuo (5.10.1991) nakon što je srbočetnička soldateska s brodova granatirala užu jezgru Grada. To je najbolji primjer koliko je besmislen ovaj rat. A siguran sam da je Milišić umro u fotelji, prevodeći uz svijeću poeziju na engleski, vjerujući da će se dogodit` samo ono što se dogoditi mora”, naveo je Pavo Urban, fotograf, student i branitelj Dubrovnika, u svom ratnom dnevniku.
Prije 32 godine, tog 6. prosinca 1991., 19 ljudi je izgubilo život, a ozlijeđeno je i ranjeno njih 60. Više stotina granata ispaljeno je na staru gradsku jezgru, zaštićenu kao svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a. Šest zgrada je sasvim uništeno, više njih oštećeno, kao i glavna ulica Stradun. Stari grad je izložen artiljerijskom napadu duže od deset i pol sati. Unutar njegovih zidina poginuli su Pavo Urban (23 godine) i Tonći Skočko (18), dok su tri osobe teško ranjene.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Haški tribunal) je zbog zločina izvršenih prilikom protupravnog granatiranja Dubrovnika 6. prosinca 1991. osudio generala-pukovnika JNA Pavla Strugara, na sedam i pol godina zatvora i admirala Miodraga Jokića, na sedam godina zatvora. Admiral Jokić je priznao krivicu i osuđen je po zapovjednoj odgovornosti za postupke svojih potčinjenih, ali je stav tužitelja bio da nije izdao naređenje za granatiranje. On se istog dana ispričao za napad Dubrovčanima i hrvatskom ministru, izrazivši žaljenje zbog žrtava i oštećenja. Za napad na Dubrovnik je bio optužen i kapetan JNA Vladimir Kovačević – Rambo iz Nikšića, ali je Haški tribunal odustao od toga da mu sudi zbog njegove nesposobnosti za suđenje. Kasnije je i sud u Beogradu, gdje Kovačević ima prebivalište, protiv njega odbacio optužnicu. Na kraju, nakon suđenja u Haagu, admiral JNA u mirovini, Milan Zec, oslobođen je optužbi.
Osim protupravnog granatiranja Dubrovnika 6. prosinca, Tužiteljstvo u Haagu nije istraživalo druge zločine izvršene od strane pripadnika JNA, tijekom svih šest mjeseci osvajanja šireg dubrovačkog područja. U tom periodu 116 civila je stradalo, poginulo je 194 hrvatskih boraca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe su zatočene u logorima Morinj (Crna Gora) i Bileća (BiH) u neljudskim uvjetima, prognano je 33.000 ljudi, uništen je 2071 stambeni objekt te su sistematski opljačkana privatna i javna dobra. Grad Dubrovnik je 138 dana bio bez struje i vode, u pomorskoj i zračnoj blokadi. Ovi podaci ukazuju na izvršenje brojnih ratnih zločina.
Crna Gora je do sad procesuirala i kaznila samo četvoricu osoba koje su sudjelovale u zlostavljanju zarobljenika u logoru JNA u Morinju, na teritoriju Crne Gore, dok pitanje zapovjedne odgovornosti nikada nije pokrenuto. Crnogorsko državno tužiteljstvo ima obavezu da samoinicijativno procesuira zločine koji su počinjeni tijekom rata u Hrvatskoj i na tome treba surađivati s hrvatskim državnim odvjetništvom.
Ova suradnja ipak izostaje u predmetu koji je 8. kolovoza 2022. godine u Crnoj Gori formiran kako bi se ispitalo da li je bivši načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore admiral Dragan Samardžić, 15. studenog 1991. godine naredio otvaranje vatre sa broda po civilnim ciljevima u Splitu. SDT je prije godinu dana i četiri mjeseca zahtjevao od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) sve relevantne podatke vezane za navedeni događaj. Traženi podaci nisu dostavljeni, uprkos brojnim požurivanjima.
Pored toga, u Hrvatskoj su za ratne zločine na dubrovačkom ratištu optuženi bivši oficiri JNA iz Srbije i Crne Gore: Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Branko Stanković, Obrad Vičić, Radovan Komar, Vladimir Kovačević, Milan Zec i Zoran Gvozdenović. Protiv njih je u 2022. godini raspisana potjernica.
Kako Srbija i Crna Gora nemaju obavezu izručiti Hrvatskoj svoje državljane po optužbama za ratne zločine, nejasno je zašto hrvatsko pravosuđe ove predmete nije dostavilo Srbiji i Crnoj Gori radi procesuiranja. Zbog toga su HRA i Documenta od DORH-a i Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, zahtijevale informacije o tome je li ova optužnica uobičajenim diplomatskim putem dostavljena Ministarstvu pravde Crne Gore, uz poziv da upozna državljane Crne Gore s činjenicom da se protiv njenih državljana u Republici Hrvatskoj vodi krivični postupak? Također, upitano je i razmatra li se mogućnost ustupanja ovog postupka pravosuđu Crne Gore kako bi procesuirali zločine, kao prilikom nekih drugih postupaka u prošlosti. Odgovor do danas nismo dobili.
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica, Akcija za ljudska prava (HRA), Podgorica
Vesna Teršelič, voditeljica, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Podgorica
Foto: Pavo Urban
Projekt ”Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržan je kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.
