Izjava o ratu u Ukrajini

Pozivamo Rusiju da smjesta zaustavi rat!

Iako su ruske snage zauzele veći dio Mariupolja, herojski otpor ukrajinske obrane se nastavlja. Tražimo da se omogući otvaranje humanitarnih koridora te izvlačenje preostalih civila te boraca iz Azovstala.

Tražimo prekid vatre i pregovore o miru, u solidarnosti s Ukrajincima i svima u Rusiji koji se protive ratu.

Od izbijanja rata, pokretanjem takozvane „specijalne operacije“, kada je 24. veljače jedna suverena država napala drugu, počinjeni su brojni ratni zločini, ubijene su tisuće civila i vojnika, te je uzrokovana golema materijalna šteta.

Svjedočimo vojnoj agresiji a ne specijalnoj operaciji, kako je zovu ruske vlasti, mediji i vojni stratezi. Za njihove promašene iluzije o ukrajinskim nacionalističkim uzurpatorima svakodnevno svojim životima plaćaju žitelji Ukrajine i ruski mladići. Razbuktavanje rata donijelo je sa sobom i prva stratišta na kojima se otkriva masovne grobnice, uništilo je cijele gradove ili protjeralo ili podvrglo gladovanju njihovo stanovništvo. Zastrašujuće je i aktivno opstruiranje pokušaja Međunarodnog komiteta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca da se probiju do mjesta pod opsadom ruskih postrojbi.

Ne samo da je agresija na Ukrajinu protivna međunarodnom pravu, nego i ne postoji osnova s koje je moguće zanijekati pravo Ukrajincima na pružanje otpora, pravo da se izbore za svoju slobodu. Polaganje oružja, dok traju borbe za Donbas, predstavljalo bi brisanje Ukrajine kao neovisne države i društva, koja ima pravo da samostalno odlučuje o svojoj sudbini. Kolikogod stravičan bio broj žrtava ovoga rata, i koliko god primirje, a zatim i mir bili prijeko potrebni, ono što ruske vlasti nude u zamjenu za okončanje agresije prije bi se moglo nazvati pacifikacijom nego mirom. Na isti način na koji je svojedobno pacificirana i Čečenija – devastirani protektorat pod strahovladom Putinovog klijenta. Uspostava mira ne može se desiti pod ruskim uvjetima. Ruske vlasti su izgubile svaki moralni temelj nametanja svojih zahtjeva u pregovorima.

Jasno je da su vladari Rusije krivi za agresiju. No, odgovornost je sviju nas što nismo dovoljno ulagali u osnaživanje mira kad je za to bilo vrijeme, što nismo dovoljno ulagali i pravovremeno podupirali razvoj demokratskih institucija koje mogu biti brana političkoj samovolji, narušavanju ljudskih prava – što smo dopustili srozavanje jedne velike zemlje u nasilnu autokraciju koja uz naftu izvozi samo golu silu. Taoci te zemlje sada više nisu samo narodi Rusije, već i cijele Europe.

Ukrajina se hrabro bori za preživljavanje, ali uz nedovoljnu podršku. Međutim, jednom kad se potpiše primirje, slijedit će uspostava mira te daljnja izgradnja društva, institucija te vlastitog nacionalnog identiteta. Naše je čvrsto uvjerenje da ruski jezik i kultura predstavljaju njihov integralni dio i da bi to nijekanje rušilo same pretpostavke obnove ukrajinskog društva sa svim svojim zajednicama, te rušilo pretpostavke za izgradnju održivog mira i stabilnog društva.

Nakon uspostave mira Ukrajini predstoji tegoban proces traženja nestalih i povrataka prinudno raseljenih osoba. Predstoji joj i izgradnja suživota s Rusijom koja će morati preuzeti odgovornost za zločine počinjene u ime svih svojih građana i građanki, kao i temeljnu političku odgovornost državnih institucija koje su ih omogućile. Ne sumnjamo da će ti procesi biti oslabljeni nepovjerenjem, mržnjom i isključivošću. Kao što postoji i opasnost političke radikalizacije ukrajinskog društva. Ne sumnjamo da će u samoj Rusiji suđenja za ratne zločine biti gotovo nemoguća pod trenutnim političkim uvjetima, jednako kao što će njihovo provođenje u Ukrajini biti otežano uslijed nedostupnosti okrivljenika. Teško je zamisliti i suđenja pred međunarodnim sudovima, slijedom istrage koju je pokrenuo Glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda. No ti procesi nemaju alternativu.

Pozdravljamo i podupiremo rad tisuća volontera i organizacija diljem Europe koji nesebično pružaju pomoć izbjeglicama iz Ukrajine. Bez europske solidarnosti, razmjeri humanitarne katastrofe bili bi kudikamo veći.

Čvrsto podupiremo ukrajinske organizacije za ljudska prava koje dokumentiraju ratna stradanja još od 2014. godine. Svima su potrebne činjenice o sudbini ubijenih i nestalih. Dokaze treba početi prikupljati čim prije, da bi činjenice i tvrdnje o zločinima mogle biti provjerljive i kredibilne, stoga pozivamo institucije međunarodne zajednice da im pruže maksimalnu podršku u tom radu. Pozdravljamo i sve koji odbijaju uzeti oružje i dezertiraju iz ruske vojske te čvrsto podupiremo i rad svih slobodnomislećih građana i organizacija u Rusiji koji se protive ratu, a koji se već godinama nalaze pod sustavnom represijom ruskih organa vlasti. Njihovo je preživljavanje ključno za izgradnju potencijala za društvene i političke promjene, toliko potrebne Rusiji.

Stojimo uz preživjele Ukrajince i Ukrajinke koji pružaju otpor i oplakuju svoje žrtve, tražeći još snažniji angažman Ujedinjenih naroda i Europske unije.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću