Snimanje osobnih sjećanja na rat metodom usmene povijesti
Projektom “Osobna sjećanja na ratove i ostale oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas” namjerava se afirmirati osobna sjećanja svih zainteresiranih svjedoka i svjedokinja povijesnih zbivanja u Hrvatskoj i sačuvati ih od zaborava. Smatramo da je bilježenjem i prenošenjem subjektivnih iskustava ljudi moguće doći do dubljih uvida u naizgled skrivene aspekte političkih previranja i ratnih sukoba koji su se zbili na ovim prostorima. Cilj je potaknuti i osnažiti osobne i društvene procese suočavanja s prošlošću koje smatramo nužnim preduvjetima za izgradnju održivog mira i stabilnosti u društvu.
Documenta je započela s prikupljanjem sjećanja metodom usmene povijesti početkom 2006. Snimljena su sjećanja ljudi s područja Slavonije koja su dijelom publicirana u knjizi “Sjećanja na rat u Pakracu, Lipiku i okolnim mjestima”.
U okviru projekta Osobna sjećanja na ratove i ostale oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas tijekom 2010. godine započeli smo sa snimanjem osobnih sjećanja na području cijele Hrvatske, s ciljem prikupljanja 500 kazivanja sa područja čitave Hrvatske.
Sjećanja bilježimo u obliku video zapisa koji su dostupni na internetskoj platformi www.osobnasjecanja.hr.
Suradnici Documente koji snimaju osobna sjećanja pružaju mogućnost kazivačima i kazivačicama da sami odaberu neku od opcija vezanih uz stupanj povjerljivosti snimljenog materijala.
Ciljevi projekta su:
1. Napraviti platformu gdje žrtve rata i javnost s interesom za hrvatsku prošlost mogu pristupiti snimljenim intervjuima. To će doprinijeti obnovi samopoštovanja i socijalnom i osobnom napretku
2. Afirmirati sjećanje i kazivanje istine i osigurati da se sjećanja čuvaju za budućnost kao arhivska građa
3. Doprinijeti jačanju javne svijesti o važnosti poštivanja ljudskih prava i prava manjina kroz povećanje vidljivosti manjinskih narativa
4. Ojačati položaj hrvatskih institucija u području zaštite ljudskih prava, dokumentacije i znanosti
5. Afirmirati usmenu povijest u relevantnim znanstvenim zajednicama kao ozbiljnog istraživačkog alata
Metoda kojom se koristimo u našem radu jest metoda usmene povijesti. Primarni cilj metode usmene povijesti nije utvrđivanje povijesnih činjenica, već zahvaćanje društvene atmosfere koja je vladala u određenom razdoblju i koja je iznjedrila određene povijesne događaje te produbljivanje razumijevanja o tome što su oni značili za suvremenike tih događaja ali i njihove potomke. Usmena povijest nije metoda za prikupljanje egzaktnih podataka, npr. o specifičnim datumima kada su se zbili neki događaji ili specifičnim mjestima na kojima su se zbili, jer se ljudi vrlo često ne sjećaju sa sigurnošću takvih detalja. U tu svrhu mogu bolje poslužiti tradicionalne metode prikupljanja podataka o povijesnim događajima, kao npr. zapisnici, novinski članci, arhivi i slično. Usmena povijest je najbolji izvor podataka o tome što je određeno povijesno razdoblje i povijesni događaji značilo ljudima koji su ga proživjeli i kako im je bilo biti dijelom tog povijesnog razdoblja.
Kao metoda koja može dodati nove vrijednosti povijesnom istraživanju o nekom razdoblju ili nekom specifičnom povijesnom događaju, usmena povijest može pomoći u razumijevanju načina života i općeprihvaćenog sustava vrijednosti koji je bio prisutan u određenom razdoblju te razumijevanju društvenih čimbenika koji su stvorili uvjete za nastanak pojedinih povijesnih događaja. U tome leži jedna od najvećih vrijednosti usmene povijesti. Također, usmena povijest može djelovati na ispravljanje stereotipa o određenim vremenskim razdobljima, društvenim zajednicama i skupinama.
Usmena povijest ne unapređuje samo naše znanje o prošlosti, već kroz najrazličitija sjećanja individua jača našu sposobnost razumijevanja prošlosti.
Usmena povijest govori o događajima i iskustvima ljudi koji su svjedočili jednom vremenu. Kazivači personaliziraju svoje priče kako bi svojim iskustvima dali značaj te kako bi su pojasnili i opravdali svoje postupke kako pred onima kojima pričaju tako i pred samima sobom. U ljudskoj je prirodi da koriste priče kako bi objasnili stvari i događaje. Nužno je imati na umu da kazivač donosi odluku što će ispričati, te da je to legitimni dio usmenog pripovijedanja.
Ova metoda daje dodatnu dimenziju povijesnom istraživanju u znanstvenom smislu na način da se kroz nju mogu doznati detalji o načinima života tijekom određenih povijesnih razdoblja, o kojima se malo zna, uz pomoć usmene povijesti mogu se ublažiti predrasude o određenim ljudima, skupinama i događajima, mogu se sačuvati važni aspekti ljudskog iskustva, koje bi u suprotnom bilo izgubljeno i zaboravljeno.
Neke od isječaka iz video intervjua koje smo dosada snimili možete pogledati na sljedećim linkovima:
Anita Vedrić, Zadar
Đuro Kresović, Zadar i Kistanje
Eva Akerman, Zagreb
Luko Piplica, Cavtat i Dubrovnik
Marko Gojević, Kijevo
Mate Vuković, Saborsko
Milan Bogunović, Glina
Milan Tepšić, Vrginmost
Mira Đaković, Donji Lapac
Slavko Komar, Zagreb
Sonja Leka, Ličko Petrovo Selo
Vera Winter, Goli otok
Kata Sertić, Saborsko
Amalija Krstanović, Osijek [1. dio]
Amalija Krstanović, Osijek [2. dio]
Amalija Krstanović, Osijek [3. dio]
Srđan Antić, Vukovar
Eugen Frković, Benkovac
Vesna Levar, Gospić
Marija Lovrić, Osijek [1. dio]
Marija Lovrić, Osijek [2. dio]
Petar Grdić Kinkela, Saborsko
Milan Tadić, Donji Lapac
Veljko Grković, Plaški
Marko Bičanić, Saborsko
Ružica Čorak, Korenica
Vesna Bogunović, Gračac
Petar Grdić Maćan, Saborsko
Tonći Vedrić, Posedarje
Ivan Žagrović, Saborsko
Zorka Jovetić, Plaški
Jovo Kovačević, Donji Lapac
Milka Grdić, Saborsko
Željko Obradović, Donji Lapac
Vjera Solar, Sisak
Goran Flauder, Osijek [1. dio]
Goran Flauder, Osijek [2. dio]
Goran Flauder, Osijek [3. dio]
Ivanka Uzelac, Sisak [1. dio]
Ivanka Uzelac, Sisak [2. dio]
Davor Grbac, Pakrac [1. dio]
Davor Grbac, Pakrac [2. dio]
Mirko Kovačić, Vukovar
Marija Stojanović, Berak
Bernardica Sitaš, Čakovci
Boro Vukojević, Sotin
Iva Radić, Vukovar
Jelena Baketa, Lovas
Aleksandar Ilić, Vukovar
Valerija Kovač, Vukovar