34 godine od kada je Jugoslavenska narodna armija izvršila najteže granatiranje Dubrovnika

Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podsjećaju da je na današnji dan prije 34 godine Jugoslavenska narodna armija (JNA) izvršila najteže granatiranje Dubrovnika tijekom agresije na Republiku Hrvatsku od 1. listopada 1991. do 31. svibnja 1992. godine. I dalje očekujemo da crnogorsko tužiteljstvo ozbiljno i proaktivno pristupi procesuiranju zločina počinjenih tijekom rata u Hrvatskoj. Od Hrvatske očekujemo suradnju i spremnost da doprinese razjašnjavanju pokrenutih predmeta, promatrajući pitanje ratnih zločina ne samo kao nacionalno, već i kao regionalno pitanje od zajedničkog interesa za vladavinu prava i pomirenje.

Toga 6. prosinca 1991. godine u Dubrovniku je poginulo 19 ljudi, a ranjeno ih je 60. Na staru gradsku jezgru, zaštićenu kao svjetska kulturna baština UNESCO-a, ispaljeno je više stotina granata. Šest zgrada potpuno je uništeno, više ih je oštećeno, kao i glavna ulica Stradun. Stari grad bio je izložen artiljerijskom napadu više od deset i pol sati. Unutar njegovih zidina poginuli su Pavo Urban (23) i Tonči Skočko (18), dok su tri osobe teško ranjene.

Haaški tribunal je zbog zločina počinjenih tijekom granatiranja Dubrovnika osudio general-pukovnika JNA Pavla Strugara na sedam i pol godina zatvora, a admirala Miodraga Jokića na sedam godina. Admiral Jokić je, za razliku od Strugara, priznao krivnju i osuđen je po načelu zapovjedne odgovornosti.

Jokić se ispričao za napad, izrazivši žaljenje Dubrovčanima zbog žrtava i razaranja:

“… Šestog prosinca 1991. poginule su dvije osobe, tri su ranjene, a počinjena je velika šteta na civilnim zgradama te na kulturnim i povijesnim spomenicima u starom gradu u Dubrovniku. Činjenica da su ti životi izgubljeni u zoni moje odgovornosti ostat će urezana u moju svijest cijeloga života. Spreman sam s vojničkim dostojanstvom pokloniti se svim žrtvama ovog sukoba, bez obzira na kojoj su strani. Također, iako sam to učinio već tijekom samog granatiranja putem radija, a i kasnije osobno, osjećam obvezu da i ovom prilikom izrazim najdublju sućut obiteljima poginulih i ranjenih, kao i građanima Dubrovnika zbog boli i štete koju im je nanijela jedinica pod mojim zapovjedništvom. Moje žaljenje shvaćam kao preduvjet pomirenja i zajedničkog života naroda na ovom području.”

Jedan od dubrovačkih branitelja, Goran Žuvela, na okupljanju sudionika rata u Podgorici 2022. godine izjavio je, međutim, da je toga dana na Stari grad palo i 38 neaktiviranih granata. “Netko je imao toliko obraza da prevari svog komandanta. Svaka mu čast! Nikada se neće doznati tko je, a trebalo bi mu podići spomenik. Da je još toliko granata s fosforom, koji gori, udarilo u srce grada, Dubrovnik bi izgorio.”

Osim protupravnog granatiranja Dubrovnika 6. prosinca, Tužiteljstvo u Haagu nije istraživalo druge zločine počinjene od strane pripadnika JNA tijekom šest mjeseci osvajanja šireg dubrovačkog područja. U tom razdoblju stradalo je 116 civila, poginulo je 194 hrvatskih branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća u nečovječnim uvjetima, prognano je 33.000 ljudi, uništeno je 2071 stambenih objekata, a privatna i javna dobra sustavno su opljačkana. Grad Dubrovnik bio je 138 dana bez struje i vode, pod pomorskom i zračnom blokadom.

Ovi podaci ukazuju na brojne zločine, no Crna Gora je do sada procesuirala i kaznila samo četvoricu koji su sudjelovali u zlostavljanju zarobljenika u logoru Morinj, na teritoriju Crne Gore.

Iako je obveza ponovnog preispitivanja odgovornosti za postupanje prema zatočenicima logora Morinj bila strateški definirana još 2015. godine, punih devet godina nije bilo stvarnih koraka u tom smjeru. Tek je u veljači 2025. godine predmet ponovno otvoren, čime je prvi put stvorena mogućnost da se u predmetu sagledaju svi oblici odgovornosti, osobito zapovjedna, te da se slučaj tretira i kroz prizmu organiziranog zločinačkog pothvata.

Osim toga, od kraja lipnja 2024. Specijalno državno tužiteljstvo u Crnoj Gori provodi istragu protiv bivšeg glavnog specijalnog tužitelja Milivoja Katnića zbog sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva tijekom sukoba na području Cavtata, općine Konavle u Hrvatskoj, 1991.–1992. godine. Sumnjiči ga se da je nečovječno postupao prema pojedinim civilima hrvatske nacionalnosti – da ih je napadao, mučio, tjelesno ozljeđivao i vrijeđao njihovo ljudsko dostojanstvo.

U prethodnom razdoblju SDT se obraćalo i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske radi ustupanja predmeta u kojima bi SDT moglo preuzeti nadležnost. Međutim, iz DORH-a je stigao odgovor da takvih predmeta nema, iako je u Hrvatskoj prije 16 godina pokrenut postupak u kojem su za ratne zločine na dubrovačkom ratištu optuženi bivši vojni starješine JNA iz Srbije i Crne Gore: Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Branko Stanković, Obrad Vičić, Radovan Komar, Vladimir Kovačević, Milan Zec i Zoran Gvozdenović. Tereti ih se da tijekom agresije na dubrovačko područje nisu spriječili ponašanje svojih jedinica protivno Ženevskim konvencijama: granatiranje naseljenih mjesta, ubijanje civila (116), pritvaranje, zlostavljanje i protjerivanje civila, uništavanje civilnih, kulturnih, vjerskih i gospodarskih objekata te pljačku i paljenje.

Prema podacima suda u Splitu, Radovan Komar i Vladimir Kovačević rođeni su u Nikšiću, ali je njihovo boravište i nakon 16 godina od podizanja optužnice ostalo nepoznato. Zbog toga je protiv njih 2022. godine raspisana tjeralica i izdan Europski uhidbeni nalog.

Kako ni Srbija ni Crna Gora nemaju obvezu izručiti Hrvatskoj svoje državljane po optužbama za ratne zločine, nije jasno zašto je DORH ignorirao upit crnogorskih institucija i nastavio s odugovlačenjem, čime je dodatno otežano utvrđivanje odgovornosti i uskraćena pravda već više od tri desetljeća. Takav ishod ne ide u prilog regionalnoj suradnji u procesuiranju ratnih zločina, niti pridonosi uspostavi povjerenja i održivom pomirenju u regiji.