Posljednji pozdrav Jovici Brkiću (1947. – 2025.)
Dragi Jovice, žao mi je što nećeš skupa s svojom Mirom i Natašom proslaviti 78. rođendan. Zbog duge i teške bolesti izgubio si svoju posljednju bitku za zdravlje. Bio si humanist i pravednik, uvijek od pomoći, svima podrška u teškim trenucima.
Rođen si u Bjelovaru. Tu si završio osnovnu i srednju ekonomsku školu. Nakon odsluženja vojske studirao si pirotehniku i zaposlio se u policiji. U Bjelovaru si upoznao i svoju suprugu Miru. Jedno ste drugom postali najveći oslonac. Bio si uzoran otac i djed. Cijeli svoj radni vijek, do prerane mirovine, radio si kao pirotehničar. Bio si najbolji domaćin. S radošću si pogostio svakog putnika namjernika.
Sa širokim krugom prijatelja ste do predvečerja rata zajedno slavili praznike. A onda se krug ljudi smanjio, ne samo za tebe i tvoju obitelj. Za sve nas.
Ti nisi mario koje je čovjek nacionalnosti, nosi li zvijezdu, krst ili križ, već samo je li pošten i drži li se zadane riječi. Ali drugi su marili. Devedesetih su na Srbe gledali s nepovjerenjem. Tada su ti uručili rješenje o umirovljenju, ne navodeći nikakve razloge. Samo si dobio suhu obavijest kada ideš u mirovinu.
Volio si svoj zavičaj i nisi ga napustio ni kad je 23.7.1991. u pola dva ujutro u vašem dvorištu odjeknula eksplozija. Kako si znao reći: „Nisi imao rezervni položaj.“
Svi su tvoji preci bili starosjedioci u Bjelovaru i obližnjim selima. Teško su stradali u Drugom svjetskom ratu, Sve, njih devetero, za vrijeme NDH odvezli su u sabirni centar u Bjelovaru i poslije toga deportirali u ustaški logor Jasenovac. Pokojna majka i brat su isto bili u transportu, ali su zahvaljujući rodbinskim odnosima sa ustaškim tabornikom grada Bjelovara, ona i pokojni brat spašeni. Znao si da na svim stranama podjela ima dobrih i loših ljudi.
I drugima u ovom kraju, većinom Srbima ali i nekim Hrvatima koji su nastavili prijateljske odnose za Srbima, minirali su kuće. Procjenjuje se da je više od tisuću ljudi širom Hrvatske ostalo bez kuća i gospodarskih objekata, ne u vojnim akcijama nego u terorističkim napadima. Policija miniranja nije pomno istraživala. Niste dobili nikakvo obeštećenje.
Nakon izbora 2000. počeli su puhati drugi vjetrovi. Usvojen je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu terorističkim aktima. Ohrabreni donošenjem zakona 2004. osnovali ste Udrugu žrtava terorističkih akata „Pravda“. Zatražili ste sastanke s nadležnim institucijama.
U istraživanju koje su proveli vaši suradnici pokazalo se kako je u 32 miniranja na bjelovarskom području policija napravila samo očevid i podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja Državnom odvjetništvu. U 13 slučajeva policija je čak to odmah kvalificirala kao kazneno djelo terorizma, ali je Državno odvjetništvo to odmah prekvalificiralo u neko drugo kazneno djelo, poput ugrožavanja opće sigurnosti i sl. Dakle, policija nije provela niti jedan informativni razgovor, nije bilo niti jednog poligrafskog ispitivanja, nije bilo nikakvog forenzičkog ispitivanja da bi se vidjelo radi li se o privrednom ili vojnom eksplozivu. Policijski posao je aljkavo napravljen. Državno odvjetništvo također nije učinilo ništa, mada je prema čl. 148. Zakona o parničnom postupku u slučaju kad zaprimi prijavu protiv nepoznatog počinitelja imalo pravo tražiti od policije da provede neke druge radnje, ali nisu ništa poduzimali. Vjerojatno bi podrobnije policijsko ispitivanje vodilo do osoba u uniformama, koje su jedine imale pristup eksplozivnim sredstvima, pa se to nije ni činilo.
U evidenciju „Pravde“ iz Bjelovara, Udruge oštećenih terorističkim djelovanjem upisali ste imena 158 ljudi iz Bjelovara, Garešnice, Zadra i drugih mjesta čije su kuće i gospodarski objekti srušeni miniranjem. Kad bi se okupljali na godišnjim skupštinama „Pravde“ nastojao si uliti nadu svima čije su kuće odletjele u zrak. Tražili ste naknadu štete bez uspjeha. Većina oštećenih koji su podigli tužbe za naknadu štete protiv Republike Hrvatske izgubili su postupke i još su morali platiti visoke parnične troškove. Za svoj si rad 2015. dobio nagradu „Diana Budisavljević“ Srpskog narodnog vijeća.
Skupa s Documentom, Delfinom, MIRamiDA Centrom i Centrom za mir iz Osijeka borili smo se za prava svih civilnih žrtava. Kad je 2021. usvojen Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, opet su isključili žrtve terorističkih akata.
Nepravda je boljela. Ali borio si se dalje. Jer su ti bila važna prava svih civilnih žrtava, jer ti je bio važan svaki čovjek. Okupljao si nas u borbi za pravdu. Podržavao si antifašističke inicijative i obilježavanje mjesta stradanja. Svake si godine nazočio komemoraciji u Gudovcu. Tvoja ustrajnost je svima nama inspiracija. Sad kad si nas napustio nastavljamo raditi Zajedno za prava svih civilnih žrtava rata.
Neka ti je laka zemlja tvog voljenog zavičaja.
Vesna Teršelič
