hr

Organizacije za ljudska prava Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Akcija za ljudska prava iz Podgorice prosvjeduju zbog netočnih izjava ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana. Na upit  crnogorskih Vijesti o tome šta je Hrvatska spremna uraditi kako bi se rasvijetlilo stradanje 14-ero pripadnika JNA u splitskoj Lori, ministar je tvrdio kako je „sve oko događanja u zatvoru u Lori procesuirano i presuđeno, te je u domeni pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentirati.“

Ministar nije u pravu. Točno je kako je u pravomoćnim presudama utvrđeno kako su pripadnici 72. bojne vojne policije Hrvatske vojske civile i ratne zarobljenike dovedene bez ikakvog pravnog osnova ponižavali, psihički i fizički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, sve do usmrćenja nekih od njih. No, nažalost nisu istraženi ni presuđeni svi zločini počinjeni u Lori. Upozoravamo na zakašnjeli postupak stradanja crnogorskih ratnih zarobljenika usprkos postojanju svjedočenja o tome da su se zločini nad njima dogodili.

Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu (ŽDOS) od 2007. godine istražuje stradanja zarobljenih vojnih rezervista iz Crne Gore koji su na hercegovačkom ratištu zarobljeni 1992. i sprovedeni u vojno-istražni centar Lora u Splitu. Radi se o četrnaest pripadnika tzv. nikšićko-šavničke grupe, čija su prava bila zaštićena Ženevskim konvencijama i zakonima Republike Hrvatske. Bili su ratni zarobljenici, koji su u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja: Radivoje Petković, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Ratko Simović, Duško Barović, Borivoje Zirojević, Dragoman Doknić, Radomir Vulić, Miloš Perunović, Ranko Vujović, Pavle Popović, Dragan Jakovljević, Luka Gazivoda i Luka Adžić.

Taj postupak zbog kaznenih djela protiv međunarodnog kaznenog prava, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nedavno se napokon pomakao s mrtve točke, upitom upućenim iz ŽDOS-a, putem međunarodne pravne pomoći i saslušanjem Veselina Bojovića. Preživjeli crnogorski zarobljenik iz splitske Lore, koji je na tom mjestu 1992. godine i sam doživio teško zlostavljanje, bio je i svjedok mučenja i ubojstava i drugih ratnih zarobljenika iz Crne Gore, tek je u veljači ove godine dobio priliku za svjedočenje u Podgorici, slijedom zahtjeva iz ŽDOS-a.

U predmetima za zločine u Lori, za stradanje i mučenje civilnih zarobljenika iz Hrvatske i ratnih zarobljenika iz Srbije, po zapovjednoj je odgovornosti već osuđen Tomislav Duić, zapovjednik vojno-istražnog centra Lora. Ta se zapovjedna odgovornost mogla primijeniti i u slučaju crnogorskih ratnih zarobljenika, jer su brojna svjedočenja govorila o svirepom mučenju zatvorenika, također u Lori. No to se iz nepoznatih razloga nije dogodilo.

Također, uopće ne vidimo što bi u postavljanju legitimnog pitanja o procesuiranju zločina u Lori od strane zainteresiranih medija, podsjećalo na „narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve“, kako je ministar Grlić Radman također ustvrdio. Nedvojbene činjenice o napadu na Dubrovnik i zločinima od strane JNA ni na koji način ne utječu na činjenice o torturi u Lori. Neophodno je dokumentirati i procesuirati sve ratne zločine, u svakom pojedinom slučaju, bez obzira na to tko su bili počinitelji, a tko žrtve. Na to nas sve obavezuje vladavina prava.

Žalimo što ministar umjesto ohrabrenja za nastavak procesuiranja zločina, svojim izjavom pokušava utjecati na rad nadležnih institucija. Pozivamo ministra da na tragu vlastite izjave kako je: „dugogodišnji i nepromijenjeni stav Republike Hrvatske da u odnosima s Crnom Gorom treba pronaći rješenja otvorenih pitanja kroz bilateralni dijalog, u duhu dobrosusjedskih odnosa i na temelju međunarodnog prava“, pozove na procesuiranje svih ratnih zločina što uključuje i istragu zločina počinjenih nad tzv. nikšićko-šavničkom grupom i drugih neistraženih zločina u Lori.