Posljednji pozdrav Budimiru Lončaru (1924. – 2024.)

Budimir Lončar – Leko bio je antifašist više od 80 godina.

Rođen u Preku na otoku Ugljanu, gimnaziju je pohađao u Zagrebu, gdje ga je zadesio i početak Drugog svjetskog rata na ovim prostorima te uspostava NDH, malo poslije njegovog 17. rođendana. Za razliku od mnogih svojih sugrađana, starijih i iskusnijih, Lončar je u tim prijelomnim trenucima odmah prepoznao zločinački karakter fašizma. Kad su počeli ustaški progoni bježi u Dalmaciju i početkom 1942. godine, s nepunih 18 godina, pridružuje se partizanima. Na formiranje njegovih antifašističkih stavova sigurno je utjecao i njegov školski profesor fizike Bogdan Ogrizović. Ogrizovića su kao suradnika Narodno-oslobodilačkog pokreta i člana Komunističke partije ustaše uhapsile i ubile 1943. godine. Poslije rata gimnazija u kojoj je Ogrizović predavao i koju je Lončar pohađao dobila je ime „Bogdan Ogrizović“. Ime je maknuto 1991. godine kad antifašizam i antifašisti postaju nepodobni. Ni Budimir Lončar, koji je u međuvremenu postao diplomat svjetskog ranga, jedan od arhitekata Pokreta nesvrstanih, nije bio toga pošteđen; netko tko je bio istaknuti antifašist i tih se uvjerenja nije odricao, morao je, po novouspostavljenom kanonu podobnosti, imati neku tamnu mrlju u prošlosti. Ako ju ne možete naći, možete ju izmisliti u klevetničkim tekstovima.

Rad i djelovanje Budimira Lončara postalo je dio hrvatske, jugoslavenske i svjetske povijesti. Iscrpno, argumentirano i vjerodostojno svjedočenje o njegovom dugom, plodnom i časnom životu je njegova biografija „Od Preka do vrha svijeta“ povjesničara Tvrtka Jakovine.

Život i djelovanje Budimira Lončara svjedoče da čovjek koji je u mladosti „imao srca“, koji se aktivno borio za svoje liberalne, napredne ideje o ljudskoj slobodi i društvu socijalne pravednosti, ne mora, unatoč iskustvu i zadržanoj britkosti uma, u starosti postati konzervativac. U svojim devedesetim Lončar je bio jedan od osnivča Antifašističke lige, uvjeren, u skladu sa svojim moralnim i intelektualnim integritetom, da se pošten čovjek treba suprotstaviti mračnoj strani ljudske prirode, sklonosti nasilju i mržnji. Tom suprotstavljanju Lončar je bio vjeran cijeli svoj dugi život. Zadnji javni nastup Budimira Lončara bilo je uvodno izlaganje na konferenciji „Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a“, održanoj u Zagrebu 29. i 30. studenog prošle godine.

Neobično je reći da je definitivni odlazak čovjeka koji je već duboko u 101. godini života, bio iznenadan. Ali Lekina smirena mudrost i znatiželjan duh činili su da su mnogi njegovi prijatelji zaboravljali njegovu visoku dob i računali na njega „kao da smo u punom sastavu“.

Zoran Pusić

_____________________________

Fotografija: Želimir Brala