Posljednji pozdrav Fredu Matiću (1962. – 2024.)
Dragi Fred,
teško je prihvatiti kako te iznenada otela bolest. Bio si pravi borac. Posve svjestan da rezultati traže dug istrajan timski rad. I dijalog, često s onima s druge strane političkih podjela. Bez obzira na prepreke, s lakoćom si otresao napade, ne mrzeći nikoga, ni svoje mrzitelje. Kao pravi humanista uvijek si stvarao prilike za sve, posebno za stradale.
Nevjerojatno je što si sve uspio, u tijeku prekratkih godina koje si dijelio s nama, uvijek u borbi za slobode i prava svih, za prava žena.
Ostavio si trag u svim svojim gradovima, u rodnoj Požegi, u Vukovaru gdje si završio osnovnu i srednju školu i borio se za svoju zemlju, Osijeku gdje si postao nastavnik razredne nastave, u Zagrebu gdje si bio zastupnik i ministar i u Bruxellesu gdje si ženama vračao nadu u pravu na izbor.
Muke koje si doživio nisu te učinile ni gorkim ni osvetoljubivim. Kao dragovoljac sudjelovao si u obrani Vukovara. Preživio si devet mjeseci u koncentracijskim logorima u Srbiji. Sve do svoje posljednje bitke borio si se za pravdu za logoraše koji su skupa s tobom bili zatočeni u Nišu i Sremskoj Mitrovici, tražeći kazneni progon rukovodstva JNA i političkog vodstva tadašnje Jugoslavije. Samo prije nekoliko mjeseci održao si s Zoranom Šangutom konferenciju za tisak povodom vaše kaznene prijave u Beogradu. Zoran i ti 2009. godine ste željeli postaviti spomen ploču u Stajićevu. Tada niste uspjeli jer u Srbiji nije bilo političke volje. Spremili ste je, kako bi je postavili neki drugi put. Ti si znao da će bolja vremena doći. I nisi samo čekao na njih, već si se svakog dana borio, stvarajući savezništva za bolji svijet.
Kad si odabrao politiku bio si među rijetkim glasovima koji su se zalagali za prava svih civilnih žrtava. Kao savjetnik predsjednika Ive Josipovića za branitelje i od 2011. kao ministar branitelja, koristio si sve prilike za dijalog o povjerenju. Više si nam puta govorio na okupljanjima za ustanovljenje regionalne komisije – REKOM. Nije ti bilo teško putovati u zemlju gdje si doživio torturu, kako bi skupa razvijali planove za izgradnju mira.
Vjerovao si u transparentnost i omogućio objavu registra branitelja. Na žalost bio je dostupan javnosti samo u vrijeme tvog mandata. Kad si bio ministar posljednji je puta objavljena Knjiga osoba nestalih na području RH. Od tvog se odlaska, postupno smanjivao broj dostupnih informacija još raspoloživ na stranici ministarstva. Prvo su izbrisali registar a onda druge važne informacije.
Bez tebe ne bi bilo Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Prvi si saslušao zahtjeve preživjelih i pretočio ih u konkretnu podršku. No kad si nakon izglasavanja u Hrvatskom saboru želio predložiti i zakon o pravima civilnih žrtava, zaustavili su te postavljanjem šatora i prosvjedima ispred ministarstva.
Kad si 2019. izabran u Europski parlament, uhvatio si se pripreme Izvješća o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravu žena. Prije tri godine „tvoja“ je rezolucija ženama dala sredstvo za borbu na putu prema pravu na izbor i dostupnoj kontracepciji. U Europskom si parlamentu bio najsnažniji glas za afirmaciju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena.
Kako sad? Tko će snažno stajati uz Svetlanu i Svena? Tko će se snažno zalagati za građanski odgoj i obrazovanje, za pomirenje i kulturno naslijeđe Republike Hrvatske i Europske unije? Tko će snažno raditi za mir i blagostanje?
Pamtim tvoj smijeh i eleganciju s kojom si prijetnje pretvarao u prilike, zahvalna na svemu što si bio i što si nam nesebično davao.
Vesna Teršelič
