hr

4. srpnja održali smo šetnju „Trešnjevka: prostor zaštite ženskih i ljudskih prava“ kako bi obilježili 33 godine od pokretanja Antiratne kampanje Hrvatske.

Šetnja je počela ispred Kuće ljudskih prava uz uvodne riječi Vesne Teršelič, suosnivačice Antiratne kampanje Hrvatske i voditeljice Documente. Vesna Teršelič osvrnula se na pokretanje Antiratne kampanje koja se tijekom godina razvila u mrežu ljudskopravaških, mirovnjačkih i antiratnih inicijativa, organizacija i pojedinaca.

Okupljanjem ispred Kuće ljudskih prava osvrnuli smo se i na organizacije koje danas djeluju u prostorijama Kuće i angažirane su u zaštiti i promociji ženskih i ljudskih prava: B.a.B.e. – Budi aktivna. Budi emancipiran, Centar za mirovne studije, CROSOL – Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, Udruga za promicanje mentalnog zdravlja Svitanje te Mreža mladih Hrvatske.

Povijesti ženskog pokreta 1980-ih i 1990-ih prisjetili smo se uz svjedočanstva Slavice Jakobović Fribec, aktivne suradnice “Ženske grupe Trešnjevka” i “Ženske pomoći sada” i Nevenke Fiket, suosnivačice prvog SOS telefona za žene žrtve nasilja. Na lokaciji Ozaljska 16 gdje se danas nalazi društveno-kulturni centar “Šesnaestica” povezali smo prošlost i sadašnjost Trešnjevke kao prostora zaštite ženskih prava.

Slavica Jakobović Fribec prisjetila se početka “Ženske grupe Trešnjevka”. Grupa je osnovana 1986. godine te je od Saveza socijalističke omladine Hrvatske dobila prostor na korištenje u tadašnjoj Končarevoj ulici, danas Ozaljskoj. Članice grupe organizirale su tribine na kojima se progovaralo i raspravljalo o nasilju nad ženama, reproduktivnim pravima, feminizmu i seksualnosti. Suradnice grupe istraživale su te teme i kroz umjetničke prakse.

Slavica Jakobović Fribec pričala je i o organizaciji Prvog sabora žena Hrvatske (1990.) s kojeg su u Hrvatski sabor bili upućeni amandmani na novi Ustav Republike Hrvatske, a javnosti Deklaracija o ženskim reproduktivnim pravima.

Iz “Ženske grupe Trešnjevka” su se kasnije razvili i prvi SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja (1988.) i organizacija “Ženska pomoć sada” (1989.). Nevenka Fiket koja za sobom ima 35 godina rada na SOS telefonu pričala je o tome kako se krajem 1980-ih kroz djelovanje telefona društvo počelo suočavati s rasprostranjenošću i težinom nasilja u obitelji čije su žrtve uglavnom žena i djeca.

 

Šetnja je organizirana u sklopu projekta “Ženske perspektive o demokratskim tranzicijama 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih”.

Projekt sufinancira Europska unija.