Pritisci na JUSP Jasenovac tjeraju one s integritetom na put bez povratka
Neugodno nas je iznenadila vijest o ostavci ravnatelja Spomen područja Jasenovac Ive Pejakovića koji je, pritiscima usprkos, stručno i hrabro obavljao svoju zadaću gotovo dva mandata. Ne samo da ustanova gubi ravnatelja, već ostaje i bez vrijednog istraživača i kustosa koji se istakao u pripremi izložbi, među kojima izdvajamo „Put bez povratka – od logora Slana do logora Jasenovac”. Njegovom ostavkom svi smo na gubitku i ostajemo bez doprinosa stručnjaka koji je zainteresiranima širom svijeta predstavljao manje poznate strane stradanja i otpora u Drugom svjetskom ratu. U Hrvatskoj javnosti ga prepoznajemo kao čovjeka s integritetom, posebno zbog načina na koji se suprotstavio polaganju vijenca s neprihvatljivim natpisom „Stradalima od ’41 do ’51”.
Svakako je važno ispraviti grešku na web stranici Spomen područja na koju skreće pozornost dr. Vladimir Geiger na mrežnoj platformi CroFacta, kako bi se preciznijom formulacijom otklonile moguće zabune i netočnosti koje iz njih proizlaze. No smatramo kako su kolege i kolegice iz srodnih institucija te svi koji sudjeluju u radnim tijelima JUSP-a Jasenovac mogli kolegijalno ukazati na nalaze, na način koji ne bi stvarao dodatni pritisak na jedinu instituciju u Republici Hrvatskoj isključivo posvećenu naslijeđu Drugog svjetskog rata. Razočarani smo izostankom snažnije podrške od strane predsjednice upravnog vijeća. Zbog njene reakcije i izostanka podrške timu pod stalnim pritiskom, predlažemo razmatranje drugačijeg načina upravljanja institucijom.
Upozoravamo da je razlog višegodišnjeg pritiska pokušaj nametanja interpretacija prošlosti s kojima se kustos/ice Spomen područja ne slažu. Kako je Ivo Pejaković naglasio u intervjuu za dnevnik Jutarnji list: „…već neko vrijeme osjećam da postoje razlike u određenim tumačenjima povijesnih događaja koje se odnose na ustaški logor Jasenovac i razdoblje NDH, posebno što se tiče masovnih zločina počinjenih nad Srbima, odnosno korištenja pravnog pojma genocid u tom kontekstu.”
Kakve su razlike u tumačenju vidi se iz teksta koji se nalazi na pločama postavljenim prošle godine, koje posjetitelji mogu vidjeti na samom ulasku u Spomen područje, potpisanog od strane hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust. Taj tekst nisu odobrili ni ravnatelj, ni savjet Spomen područja Jasenovac. Kako bi ga i mogli odobriti kad se u njemu ne spominju ni Holokaust, ni genocid nad Srbima, ni genocid nad Romima Samudaripen? Tekst natpisa, nametnutog Spomen području, koji ublažava činjenice o stradanju utvrđene od strane povjesničara, donosimo u cijelosti.
„Koncentracijski logor Jasenovac osnovale su u kolovozu 1941. vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH-a). Tijekom Drugog svjetskog rata Jasenovac je bio područje stradanja golemog broja ljudi, stratište Srba, Roma, Židova, Hrvata, pripadnika drugih naroda i mnogih drugih koji su se suprotstavili ustaškom režimu. Većina je patila zbog jednostavne činjenice što su pripadali drugoj nacionalnoj, vjerskoj ili etničkoj skupini, zbog ideje o superiornoj rasi ili drugačijeg političkog mišljenja.
Prva dva logora u sustavu logora Jasenovca bila su formirana u blizini sela Krapja te na području između naselja Jasenovca i Bročica, a nalazila su se u neposrednoj blizini rijeke Strug. U njima su bili zatočeni muškarci, Srbi i Židovi. Zbog poplava u studenom 1941. ove su dvije logorske lokacije napuštene, a centralni je logor formiran istočno od naselja Jasenovca, gdje je prije Drugog svjetskog rata obitelj Bačić iz Jasenovca imala svoja industrijska postrojenja, od kojih je najveće bilo tvornica cigle. Uz to, kao dio logora Jasenovca, funkcionirali su od početka 1942. godine i radna grupa Kožara, koja je osnovana u samom mjestu Jasenovcu, te područje nekadašnje utvrde i kaznionice Stare Gradiške, gdje su u velikom broju bile zatvorene žene i djeca.
Glavno stratište logora Jasenovca prostor je s južne strane rijeke Save, kod sela Donje Gradine. Kao dijelove logora u pojedinim razdobljima ustaše su koristili i lokacije u obližnjim selima koja su do Drugog svjetskog rata bila naseljena srpskim stanovništvom. Nakon što su stanovnici tih sela 1942. bili deportirani u logore, ondje su također bili zatočeni logoraši. Na zapadnom dijelu sela Uštica u svibnju 1942. formiran je logor za Rome, a u selima Mlaki u Jablancu bili su zatočeni Srbi, ponajprije žene i djeca.
Logor Jasenovac bio je u funkciji do 22. travnja 1945. Tog su dana posljednji zatočenici izvršili proboj iz logora. Proboj je preživio 101 zatočenik, od više od 1000 njih koliko ih je bilo zatočeno posljednjeg dana logora. Ustaše su nakon proboja minirale i uništile zgrade logora, koje su prethodno bile oštećene i porušene u savezničkim i partizanskim zračnim napadima, kao i većinu kuća u selu Jasenovcu, te se povukli prema zapadu. Prve jedinice Jugoslavenske armije ušle su na područje napuštenog i razrušenog logora početkom svibnja 1945. godine.
Barake i zgrade logora nisu sačuvane, one su označene na prostoru logora s humcima i udubljenjima u zemlji. Prostorom nekadašnjeg logora danas dominira spomenik „Cvijet” autora Bogdana Bogdanovića, koji je svečano otvoren 1966. Spomen-područje Jasenovac osnovano je kao institucija 1968. godine s misijom čuvanja sjećanja na žrtve logora, ali isto tako na preživjele zatočenike putem muzejskih, obrazovnih, izdavačkih te komemorativnih aktivnosti.”
U zemljama koje su humanizirale odnos prema žrtvama rata, pogreška na web stranici institucije vjerojatno ne bi postala povod za ostavku, već samo za korigiranje napisanog. No u nas se proboj iz logora obilježava u različitim kolonama, a predstavnici naroda žrtava upozoravaju na iskrivljavanje činjenica. Kako je naglasio Ivo Pejaković „generalno postoji pitanje kakav je odnos RH prema Drugom svjetskom ratu u 2024. godini, i što to razdoblje danas znači za Hrvatsku, posebno u kontekstu kada je fokus javnosti prvenstveno usmjeren na razdoblje Domovinskog rata.”
Na izričit zahtjev članova Savjeta JUSP-a Jasenovac, među kojima prije svega predstavnika naroda žrtava, za informacijom o imenima recenzenata (za koje je Ministarstvo kulture i medija reklo da su utjecali na konačnu verziju teksta), još uvijek nije odgovoreno.
Tražimo da Ministarstvo kulture i medija objavi imena recenzenata teksta ploča u Spomen području Jasenovac, te umjesto pokušaja revizije dopusti da kustosi pripreme tekst u skladu s profesionalnim standardima.
Tražimo i da Ministarstvo kulture i medija razmotri drugačiji model imenovanja upravnog vijeća, kako bi djelatnici Spomen područja dobili zasluženu podršku i nastavili istraživanja i brigu za nasljeđe, bez tereta politizacije i pokušaja cenzuriranja.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
