Zločin u Podlapači/Breštane kod Udbine, opt. Mirko Radeka
Osijek, 21.04.2023.
Vijeće Županijskog suda u Rijeci je opt. Aleksandra Vasiljevića, umirovljenog generala nekadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA, osudilo u odsutnosti na 20 godina zatvora za ratne zločine nad civilima i ratnom zarobljenicima 1991. i 1992. u logorima na području Srbije i Hrvatske.
Podsjećamo, optužnica protiv opt. Vasiljevića podignuta je 11. travnja 2011., a suđenje je započelo 22. listopada 2018.
TIJEK PRVOSTUPANJSKOGA POSTUPKA
Na Županijskom sudu u Osijeku u tijeku je kazneni postupak protiv okr. Aleksandra Vasiljevića, za kaznena djela ratnog zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH, u vezi s čl. 28.st.2. OKZ RH (rasprava je započela 22. listopada 2018.).
Optuženiku se sudi u odsutnosti.
Vijeće za ratne zločine:
sudac Zvonko Vrban, predsjednik Vijeća
sutkinja Azra Salitrežić, članica Vijeća
sutkinja Vlasta Šimenić – Kovač, članica Vijeća
okr. Aleksandar Vasiljević, nije nazočan, nedostupan
tužiteljstvo: Zlatko Bučević, zamjenik ŽDO iz Osijeka
branitelj: Dubravko Marjanović, odvjetnik iz Osijeka, branitelj po službenoj dužnosti
Postupak se vodi u odsutnosti okrivljenika
Optužnica ŽDO iz Osijeka. br. K-DO-51/08 od 11. travnja 2011. godine
Optuženiku se stavlja na teret da je u razdoblju od početka listopada 1991. godine do svibnja 1992. godine, za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju RH, između oružanih snaga hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim formacijama pobunjenih Srba i snagama JNA, na napuštenom poljoprivrednom imanju u blizini mjesta Begejni, na napuštenoj stočnoj farmi u blizini mjesta Stajićevo, u dijelu KPD Sremska Mitrovica, u zatvorima u Nišu i Staroj Gradiški, kao načelnik Uprave bezbjednosti tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu , protivno odredbama 13,14,17,18,25,26 i 29. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, protivno odredbama čl. 3, 13, 27, 31, 32, 49, 89 i 97 Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, protivno odredbama čl. 45.st.1, čl. 75, 76st.1, čl.86, i 87. Dopunskog protokola ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), nakon što su po Naredbi Uprave bezbjednosti od 10. listopada 1991. godine osnovani logori za ratne zarobljenike u Begejicima, Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Nišu i Staroj Gradiški, u koje su dovedeni i protupravno zatočeni civili, među kojima je bilo žena, staraca i maloljetnika, te više stotina prethodno zarobljenih pripadnika oružanih postrojbi RH, nakon što je za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa bezbjednosti, te poslao više grupa oficira bezbjednosti da obavljaju ispitivanje civilnog stanovništva i odabir ratnih zarobljenika, iako je na temelju saznanja od sebi podređenih zapovjednika i ispitivača znao da se ne poštuju odredbe međunarodnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima i civilima, da se u logorima događaju protupravne radnje, da zatočenicima nisu osigurani osnovni životni uvjeti, tekuća voda, hrana, odjeća, pokrivači, da se isti fizički i psihički zlostavljaju, neki i do smrti, nije osigurao red, zakonitost i osnovne životne uvjete u logorima, nije poduzeo ništa da se takva protuzakonita postupanja suzbiju i počinitelji kazne, neko je pristajao da njemu podređene osobe nastave s takvim protupravnim radnjama: svakodnevno fizičko i psihičko zlostavljanje gotovo svih zarobljenika i civila, udaranje rukama, nogama, pendrecima, drvenim i željeznim palicama, da ih se izvodi na lažna strijeljanja, ispitivanja i premlaćivanja, pa je time počinio kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava: ratni zločin protiv civila iz čl. 120.st.1. OKZ RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH a u vezi s čl. 28.st.1. OKZ RH.
Projekt ”Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržan je kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.
