31. obljetnica zločina nad civilima i zarobljenim braniteljima u Širokoj Kuli
Među brojnim mjestima koja su okupirana tokom Domovinskog rata jedno od onih koja su osobito obilježena zločinima nad civilima svakako je Široka Kula nadomak Gospića, u kojoj je usmrćeno najmanje 33 civilnih žrtava. Na tome području, koje uključuje i susjedna mjesta Lički Osik, Ostrvicu i Mušaluk, usmrćeno je najmanje 40 civila, od kojih se njih 10 još uvijek vode nestalima. Među njima su 13-godišnja djevojčica Verica Nikšić i njena majka Manda Nikšić, čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Kao odgovor na prve hrvatske višestranačke izbore (u proljeće 1990.), samoproglašeno Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj raspisuje referendum te u prosincu 1990. na područjima većinski naseljenim srpskim stanovništvom proglašava tzv. Srpsku autonomnu oblast Krajina, kasnije preimenovanu u paradržavu tzv. Republiku Srpsku Krajinu, u čiji su sastav između ostalih ušle i tadašnje ličke općine Gračac, Titova Korenica i Donji Lapac. Gospićka pak naselja s većinskim srpskim stanovništvom smještena na istočnome dijelu grada u svibnju 1991. proglašavaju pripajanje općini Gračac, a istodobno se, nakon provedenog referenduma, i ime naselja Novi Lički Osik mijenja u Teslingrad. Hrvatski Sabor 25. lipnja 1991. proglašava samostalnost Republike Hrvatske, nakon čega su se u okupiranim naseljima intenzivirale provokacije i napadi na nesrpsko stanovništvo.
Srpski su pobunjenici 29. srpnja 1991. s prijevoja na Ljubovu potisnuli hrvatske policajce, a nakon toga, početkom kolovoza, u Novi Lički Osik ušla je mehanizirana četa 4. oklopne brigade JNA. U tom naselju ustrojena je 23. 8. 1991. i Stanica milicije SAO Krajine Teslingrad, koja se u zaštiti nesrpskog pučanstva pokazala nedjelotvornom, jer su pripadnici paravojnih skupina i dijela Srpske vojske Krajine često izazivali sukobe s pripadnicima milicije i vršili napade na stanicu. U Novom Ličkom Osiku tvornica MOL je srpskim pobunjenicima služila za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, te ujedno bila i skladište oružja, streljiva i opreme SVK, odakle su kretali napadi na Stari Lički Osik i Gospić.
Ujesen 1991. u okupiranim naseljima započinju otvoreni napadi, prijetnje, zastrašivanja, zlostavljanja, pljačke, zatočeništva, silovanja i ubojstva nesrpskog stanovništva, ali i Srba koji su se odbili prikloniti pobunjenicima.
Uz brojne pojedinačne zločine, počinjeni su i grupni zločini nad čitavim obiteljima. Osmero civila usmrćeno je 13. listopada 1991., među kojima i 13-godišnja djevojčica Verica Nikšić i njena majka Manda Nikšić, čiji posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni, a nedugo nakon toga usmrćena je i peteročlana obitelj Rakić. Mnogi stanovnici gotovo svakodnevno su trpjeli prijetnje i učestala zlostavljanja, pljačke i premlaćivanja, zatočeništvo i prisilni rad, silovanja, te druga okrutna postupanja sa smrtnom posljedicom. Ova su mjesta oslobođena i vraćena u ustavno-pravni poredak RH tek vojno-redarstvenom akcijom “Oluja”.
Od 40 žrtava njih 33 su iz Široke Kule, četiri iz Ličkog Osika, dvije iz Ostrvice i jedna iz Mušaluka. Posmrtni ostaci 30 osoba pronađeni su na različitim lokacijama u masovnim i pojedinačnim grobnicama, među kojima u jami Golubnjača I na Ljubovu četiri žrtve, dok je 12 žrtava pronađeno u jami Golubnjača II. Posmrtni ostaci drugih žrtava pronađeni su na katoličkom groblju u Širokoj Kuli, jami Snježnjača u Širokoj kuli, te zaselku Vukava.
Za zločine na području Široke Kule i okolice pokrenut je postupak protiv okrivljenog Čede Budisavljevića, koji je u to vrijeme bio pomoćnik komandira ‘Odjeljenja milicije’ za “Teslingrad”. U Beogradu je 16. ožujka 2012. objavljena prvostupanjska presuda kojom su proglašeni krivima Čedo Budisavljević i Mirko Malinović. Izrečene su im kazne zatvora u trajanju od po 12 godina, a Milanu Bogunoviću i Bogdanu Gruičiću od po 10 i 12 godina. Nakon godinu dana Apelacioni sud u Beogradu prvooptuženom Čedi Budisavljeviću je u predmetu “Golubnjača” za ubojstvo peteročlane obitelji Rakić povećao kaznu za godinu dana, te je Budisavljević pravomoćno osuđen na 13 godina zatvora. Mirku Malinoviću i Milanu Bogunoviću potvrđene su kazne utvrđene prvostupanjskom presudom, dok je ovaj Sud istodobno Bogdanu Gruičiću s deset godina kaznu smanjio na osam godina zatvora.
Za zločine u Ličkom Osiku (odnosno “Teslingradu”) kao i za zločine nad osobama nađenim u jamama nazvanim Golubnjača 1 i Golubnjača 2 (predio Široke Kule), počinjene od 21. kolovoza do 21. listopada 1991. godine, pokrenut je kazneni postupak u odsutnosti.
Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci podignulo je optužnicu protiv tri državljana Republike Srbije za kaznena djela ratnog zločina protiv civila te ratnog zločina protiv ratnih zarobljanika u studenome 2016. Optužnica se odnosi na ubojstvo 17 civilnih osoba i ratnih zarobljenika. (Usp. Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2016.).
Kazneni postupak protiv trojice okrivljenika pokrenut je i za zločine počinjene od 13. do 17. listopada 1991. u Ličkom Osiku (tadašnjem “Teslingradu”), Širokoj Kuli i okolici. (Usp. Izvještaj o suđenjima za ratne zločine za 2017.).
Optužnicom ŽDO Rijeka, podignutom u siječnju 2017., okrivljenike se tereti da nisu poduzeli ništa da se spriječi i suzbije nezakonita postupanja pripadnika njihovih postrojbi, koji su ubijali preostalo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti, te da se počinitelje ubojstava otkrije i kazni, premda su imali zapovjedne dužnosti i bili zaduženi za primjenu ratnih i humanitarnih propisa međunarodnog prava o sigurnosti građanskih osoba tokom oružanih sukoba. Umjesto toga, dopustili su da njihovi podređeni neometano nastave s takvim radnjama. Tako su neutvrđeni pripadnici TO Teslingrad i OM Teslingrad u navedenom razdoblju hicima iz vatrenog oružja usmrtili 22 civila na različitim lokacijama u Širokoj Kuli i Bukovcu Perušićkom.
Za zločin u Širokoj Kuli počinjen u rujnu i listopadu 1991., u kojem su ubijeni civili Mandica Nikšić, Vera Nikšić, Nikica Orešković, Anka Orešković, Ana Orešković, Milan Orešković, Kata Orešković i Marija Nikšić, su 25. listopada 1994. pravomoćno u odsutnosti na visoke zatvorske kazne (od 20, odnosno 15 godina) osuđeni Nikola Zagorac, Miroslav Serdar, Dušan Uzelac, Marijan Uzelac i Dragan Vunjak. Oni su proglašeni krivima što su tokom rujna i listopada 1991. godine u Širokoj Kuli kao pripadnici četničkih formacija i milicije tzv. SAO Krajine iz automatskog pješadijskog naoružanja pucali po civilnim objektima, ograničavali kretanje civilnom stanovništvu, a 13. listopada 1991. ispucali zapaljivu tromblonsku minu u kuću u čijem su se podrumu nalazili civili te pucali po njima, pri čemu su ih osmero ubili. U obnovljenom postupku Dani Serdaru (u prisutnosti) pred Županijskim sudom u Gospiću je potvrđena presudu prvog stupnja, a obnovljeni postupak protiv Milorada Baraća na Županijskome sudu u Rijeci, nakon što je 2019. na temelju europskoga uhidbenog naloga izručen Hrvatskoj iz Nizozemske, okončan je odbijajućom presudom.
Documenta stoga i ovog puta poziva i upozorava na brojne neprocesuirane zločine, te poziva nadležna tijela na potrebu intenziviranja bilateralne suradnje u razmjeni podataka o nestalim osobama, kao i izgradnju kvalitetnije suradnje istražnih i pravosudnih tijela RH, Srbije i BiH u svrhu procesuiranja svih počinitelja ratnih zločina, radi približavanja pravdi za žrtve i njihove obitelji.
U prilogu donosimo popis žrtava na području Široke Kule.
Foto: Božica Ciboci
Projekt ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” je podržan sa € 150.000,00 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova
