30 godina od nerazriješenog zločina počinjenog nad civilima u Sarvašu

Trideset godina od zločina počinjenog dana 1. kolovoza 1991. godine nad srpskim civilima u Sarvašu do danas je ostao neistražen i neprocesuiran.

U kritično vrijeme u Sarvaš je došla neidentificirana postrojba hrvatskih vojnika ili policajaca, za koje se samo zna da su došli u vozilima slavonsko-brodskih registarskih oznaka. Ubrzo nakon njihova dolaska dogodio se zločin nad srpskim civilima.

Unatoč kaznenoj prijavi koju su 1996. godine podnijeli članovi obitelji žrtava, a koja je u međuvremenu odbačena, kao i činjenici da je poznato da su zločin počinili pripadnici hrvatske postrojbe iz Slavonskog Broda, zločin je do danas ostao neistražen i neprocesuiran. Brutalnost s kojom je ovo kazneno djelo izvršeno[1], broj žrtava toga djela, kao i postupanje s posmrtnim ostacima žrtava[2] ukazuju na planirani zločin, izvršen u tajnosti.

Iako nije posve utvrđeno, uz taj zločin veže se i smrt dvojice hrvatskih policajaca, Zdravka Pokrajca i Milorada Đekića[3], koji su zadnji put bili viđeni upravo toga 1. kolovoza 1991. godine u Sarvašu, gdje su poslani na redovnu ophodnju. Njihov se nestanak pripisivalo tome da su kao Srbi prešli na srpsku stranu, unatoč lojalnosti i profesionalnosti koju su iskazivali u obavljanju policijskog posla; međutim, pronalaskom njihovih tijela u Dravi odnosno Dunavu potvrđeno je da su u stvari ubijeni. Razlozi zbog kojih su dvojica policajaca ubijeni, počinitelji toga ubojstva, način prikrivanja tijela dvojice ubijenih policajaca, također su ostali neistraženi, bez pronalaženja i procesuiranja nalogodavaca i počinitelja toga ubojstva.

Izostanak ozbiljne istrage ovoga zločina, motiva i počinitelja, izostanak priznanja žrtava, koje se ne spominje, čiji se čak ni točan broj do danas ne zna, jasno ukazuje da niti trideset godina od počinjenog zločina hrvatsko društvo nema snage suočiti se sa zločinima počinjenima od pripadnika hrvatske vojske i policije.

U Sarvašu su, prema za sada poznatim podacima, ubijeni civili: Adamović Gospava (1949.), njezin suprug Adamović Veselin (1944.); Bojanić Melanija (1927.), njezin sin Bojanić Dušan (1950.) i snaha Bojanić Branka[4] (1952.); Jerenić Lazar (1954.); Milojević Dušan (1964.); Petrović Zora (1926.); Sandić Svetislav (1939.).

__________________________

[1]                      Žrtva Zora Petrović ubijena je iz vatrenog oružja hicima u prsa, a potom joj je prerezan vrat; žrtva Svetislav Sandić ubijen je vatrenim oružjem dok se nalazio u osobnom vozilu; žrtva Dušan Milojević ubijen je iz vatrenog oružja dok je išao u smjeru Osijeka.

[2]                      Posmrtni ostaci žrtve Dušana Bojanića pronađeni su u Dunavu u Novom Sadu dana 14. 8. 1991. godine; posmrtni ostaci žrtava Melanije Bojanić i Lazara Jerenića pronađeni su na ronđošu u blizini odlagališta smeća u Sarvašu dana 21. 9. 1991. godine; posmrtni ostaci žrtve Gospave Adamović pronađeni su u Dravi kod Bijelog Brda.

[3]                      Tijelo policajca Đekić Milorada (1957.), pronađeno je u ožujku 1992. godine u Dunavu kod Novog Sada. Pregledom tijela utvrđeno je da je ubijen vatrenim oružjem.

Tijelo policajca Pokrajac Zdravka (1958.), je u travnju 1992. godine pronađeno u Dravi. Pregledom tijela utvrđene su ubodne rane nožem.

[4]                      Posmrtni ostaci žrtve Bojanić Branke nisu nađeni, vodi je se u Knjizi nestalih osoba na području RH pod br. HCK CRC 55911