hr

U Zagrebu je 26.4.2021. u organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću održana online konferencija „Fotografija i sjećanje: novi pristupi kulturi sjećanja“ povodom otvaranja izložbe fotografija snimljenih prilikom posjete lokalnim mjestima stradanja u Drugom svjetskom ratu ili preuzetih iz obiteljskih arhiva, koja je dostupna na Instagram profilu ”Meeting Memories”.

U ovoj online izložbi, fotografije su organizirane u tri konceptualne kategorije. Prva, pod nazivom “Gubitak sjećanja”, donosi fotografije koje prikazuju zanemarenost i napuštenost, što odražava odsutnost sjećanja koje su sudionici doživjeli prilikom posjeta nekim lokacijama. Druga kategorija, “Povrat sjećanja”, predstavlja fotografije koje prikazuju promjenu ili transformaciju mjesta sjećanja, bilo da je riječ o intervenciji koju su napravili ljudi ili je to učinila priroda. Treća kategorija “Iscjeljivanje sjećanja”, kroz odabrane slike s lokacija, kao i osobne fotografije, želi prikazati sjećanje kao mjesto razmišljanja, meditacije, zaštite i utjehe.

U sklopu programa „Susret sjećanja“ uz podršku programa Europa za građane, sudionici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Italije, Njemačke, Slovenije i Srbije sudjelovali su u online fotografskoj radionici koju su vodili fotografi Saša Kralj i Sandra Vitaljić, autorica poznate serije fotografija stratišta pod naslovom „Neplodna tla“. Posjetili su mjesta stradanja u svojim zemljama gdje su fotografirali lokacije poput Jasenovca i Stare Gradiške, Dachaua, Gonarsa i Visca, Starog Sajmišta i Jajinaca, Bučke i Maribora.

Konferenciju je otvorila voditeljica Documente Vesna Teršelič koja je govorila o traganju za novim načinima pamćenja u vrijeme kad nas napuštaju neposredni svjedoci Drugog svjetskog rata, naglasivši važnu ulogu prihvaćanja stradanja iz prošlosti u humanizaciji odnosa među ljudima, posebno u kontekstu rastućeg revizionizma. Uslijedilo je  predstavljanje fotografija u kome se Martina Bobinac fokusirala na promjene u doživljaju lokaliteta koje nastaju prilikom poigravanja s perspektivom ili efektima u boji, ističući kako je lako manipulirati percepcijom. Ukazala je i na brisanje sjećanja uslijed nedostatka spomen obilježja u Staroj Gradiški. Fée van Cronenburg posjetila je plantaže i groblje Leitenberg, koji su nekad bili dio kompleksa koncentracijskog logora Dachau u Njemačkoj. Istaknula je kako na plantažama nema nikakvog traga nekadašnjeg prisilnog rada, dok je mjesto na kojem je pokopano oko 9000 ljudi pretvoreno u kršćansko groblje, bez obzira što sve žrtve nisu dijelile istu religiju. Posebno se fokusirala na probleme nemara, zaborava te kontradiktornog spoja predivne prirode i mračne prošlosti lokaliteta. Sabrina Panuello je s okupljenima podijelila kako nije ni znala da je u blizini mjesta gdje živi nekoć postojao fašistički logor. Ta ju je informacija šokirala. Zajedno s ostalim sudionicima posjetila je koncentracijski logor Gonars u Italiji, čiji su jedini vidljivi ostatci zid uz cestu te spomenička obilježja bez značajnih informacija. Posjetila je i vojni logor Visco u koji nisu mogli ući te zaključila kako je taj lokalitet zaboravljen i prepušten propadanju. Aleksandru Milinković je iznenadilo da na prostoru nekadašnjeg koncentracijskog logora Staro Sajmište u Beogradu sada živi zajednica Roma čiji su djedovi i bake nekada bili žrtve logora. Prikazala je motive razbacanog smeća, aktivnog restorana te igrališta koje podsjeća na ukradeno djetinjstvo. Kao i brojni drugi polaznici, ukazala je na motiv iscjeljujuće moći prirode na ovim lokalitetima. Svetlana Kim Pacher podijelila je fotografije iz obiteljske arhive te progovorila o iskustvima korejske etničke manjine u Rusiji čijni pripadnici svoja sjećanja i kulturu prenose kroz hranu, odjeću i običaje pretvarajući ih tako u kolektivno sjećanje. Za kraj je istaknula važnost upoznavanja vlastitih korijena. Zorana Simić progovorila je o pozitivnom iskustvu promatranja povijesnih lokaliteta kroz prizmu fotografije te istaknula da su neki kolege imali zadršku oko fotografiranja lokaliteta misleći da će im to preusmjeriti fokus sa samog mjesta stradanja. No, uvidjeli su da upravo proces promatranja i saživljavanja s prostorom daje iskustvu specifičnu novu kvalitetu. Organizatorica radionice Alice Straniero izrazila je nadu da će se tijekom jeseni izložba održati i u dvorani  Sveučilišta u Udinama. Zaključno je Saša Kralj naglasio značaj istraživanja osobnih arhiva u pronalaženju puta prema iscjeljenju, izbjegavanju toksične stranu prošlosti i razvoju kreativnih procesa.

Fotografija: Mirna Varga