“Za dom spremni” nedopušten u svakom kontekstu / Sanja Tabaković
Povodom Jom Hašoa, dana sjećanja na žrtve Holokausta, kao i dana sjećanja na sve žrtve logora Jasenovac, važno je prisjetiti se njihove bezrazložne smrti i gubitka, koje još i danas osjećamo. Zato je važno ne samo gledati kakva je bila prošlost, nego se okrenuti sadašnjosti i baciti pogled u budućnost.
Ovi dani pravi su trenutak da razmislimo o revitalizaciji ustaštva koje u našem društvu simbolizira pozdrav ‘Za dom spremni’.
Nikakvo autorsko djelo ni pjesma ne mogu promijeniti niti ublažiti njegovo smrtonosno značenje, pod kojim su izvršene sve ustaške egzekucije u Drugom svjetskom ratu. To što su neki otišli u Domovinski rat s tim pozdravom i drugim ustaškim obilježjima samo znači da su otišli u rat s pogrešnim motivima, i mi danas zaista ne trebamo na ovaj način ispravljati njihove greške, koje su i tada bile tako okarakterizirane.
Također je važno istaći da nas kao društvo, a posebno nadležna tijela, ne smije obavezivati mišljenje bilo kojeg povjerenstva o tom pozdravu, bez obzira na akademski sastav te komisije. Da bismo stvorili društvo vladavine prava kojemu težimo, neophodno je držati se isključivo slova zakona, i to u svim segmentima.
Tako Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, kakav god bio, u članku 5. jasno propisuje da će se kazniti tko na javnom mjestu remeti javni red i mir izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža. Prema tome, uzvik ‘Za dom spremni’, bez obzira u kojem kontekstu, osim satire, nedopušten je, jer remeti javni red i mir time što u ljudima koji znaju što iza tog pozdrava stoji, izaziva ne samo uznemirenost, nego i užas. Okolnost što kod nekih taj pozdrav, dok ga Thompson ili netko drugi pjeva i izgovara, izaziva razdraganost, samo je dokaz da oni ne znaju njegovo pravo značenje.
‘Za dom spremni’ u ovom obliku nije nikada bio nikakav povijesni pozdrav. Zato je zlokobno davati mu bilo kakvo povijesno značenje, i predstavlja ispriku za njegovu primjenu. Okolnost što je registriran kao logo HOS-a samo je dokaz da naš sustav nije konzistentan, dosljedan ni djelotvoran, jer se to nikada nije smjelo dopustiti, ali kad se takav propust već dogodio, tada ga je trebalo u smislu zakona poništiti.
Da bi bilo jasnije ovo o čemu govorim, potrebno je usporediti odnos prema ‘Za dom spremni’ s odnosom prema primjeni kokarde i razmisliti da li bi stav društva o njezinoj primjeni bio isti i izazivao toliko diskusije i da li bi njezino isticanje u bilo kojem kontekstu i bilo kojoj prilici imalo za posljedicu uznemirenost javnosti, odnosno predstavljalo kršenje odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Sanja Zoričić Tabaković
Autorica teksta je voditeljica Shoah akademije Židovske općine Zagreb i predstavnica židovske nacionalne manjine u gradu Zagrebu, te umirovljena sutkinja Visokog prekršajnog suda RH.
