Untitled Resource
Pripadnici američkih snaga počinili su tijekom rat u Vijetnama mnogobrojne zločine nad civilima. No, zahvaljujući pojedinim veteranima koji su progovorili i medijima koji su objelodanili činjenice o ratu, postepeno se budilo i širilo antiratno raspoloženje među američkim stanovništvom.
Prekretnica u javnoj percepciji rata u Vijetnamu bio je zločin u My Laiu, počinjen 16. ožujka 1968. od strane vojne jedinice Charlie Pripadnici jedinice pobili su više od 500 civila, među kojima je najviše bilo žena i djece, a nakon toga su uništili kuće i spalili selo. Masakr je zaustavio pilot helikoptera Hugh Thompson koji je vidjevši iz zraka tijela civila sletio, zaustavio ubijanje i kasnije svjedočio u sudskom postupku. Zločin je prikrivan godinu dana od strane američke vlasti i vojne administracije sve dok jedan od ratnih veterana, Roland Ridenhour, nije prikupio svjedočenja i javno progovorio o masakru u selu My Lai. Ridenhour je pridonijeo pokretanju vojne istrage i procesuiranju odgovornih pripadnika jedinice koja se nalazila u sklopu sastava mješovitih snaga Task Force Barker. Iako je 14 pripadnika jedinice optuženo za učešće u zločinu, svi su oslobođeni osim časnika Williama Calleya koji je prvotno osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva 22 osobe, no kasnije je i on pomilovan i oslobođen, od strane tadašnjeg predsjednika SAD-a. Proveo je tri godine u kućnom zatvoru i prvi put se javno ispričao 2009. kad je rekao da „nema dana kad se ne kajem zbog svega što se dogodilo u My Laiu“. Pored toga što su odgovorni oslobođeni krivične odgovornosti, politička odgovornost SAD za zločine tokom rata u Vijetnamu i dalje se negira.
Masovni zločin u My Laiu postao je simbol zločinačke politike koja je podsticala, podržavala i opravdavala nasilje, ali i početka antiratnog angažmana i mirovnih protesta u SAD protiv rata u Vijetnamu. Stoga povezanost rata, politike, građanske pobune i otpora nekih vijetnamskih veterana daje ovom zločinu poseban značaj za razumjevanje prirode i izvora nasilja. Nakon više od 50 godina američki politički vrh negira prirodu zločina u My Laiu kroz relativizaciju i rehabilitaciju politike koja je takav zločin učinila mogućim. Američki zvaničnici ovaj zločin kvalificiraju kao incident odnosno izolirani slučaj, usprkos postojanju podataka da su takvi zločini počinjeni u više stotina dokumentiranih povreda humanitarnog prava na drugim mjestima tokom rata u Vijetnamu. Kvalifikacija masakra u My Laiu kao incidenta sugerira da ovakvi zločini nisu bili proizvod ili sastavnica sustavne politike koja je pozivala na nasilje, već izolirani slučaj ili izljev nasilja nediscipliniranih pojedinaca u okviru ili izvan vojnih snaga. Takva interpretacija događaja spriječava dublje razumijevanje prirode i izvora nasilja jer svjesno odvaja politiku od zločina kao posljedice.
Tumačenje neselektivnog i svirepog zločina izvan političkog konteksta u kojem je počinjen, ne može se drugačije shvatiti nego kao pokušaj strateškog potiskivanja zločina. Zločin u My Laiu bio je moguć samo u političkom kontektstu gde se eksplicitno ili implicitno podržavaju, ohrabruju i opravdavaju zločini. Kontinuirana politička propaganda koja je prethodila zločinu prvobitno je dehumanizirala pripadnike druge grupe, a zatim uspostavila asimetrične moralne standarde – moralnost unutar grupe, ali ne i izvan. U takvoj asmosferi moralni otpor koji odvraća pojedinca od takvog čina biva suzbijen od strane političkog okruženja, pri čemu se guši potreba za preispitivanjem vlastite uloge, postupaka i posljedica saučesništva u zločinu. Ipak, to ne znači da pojedinci apsolutno gube moralnu autonomiju već pokazuju posljedice politike koja podržava i opravdava nasilje. Zločin u My Laiu odvijao se u uslovima intenzivne političke propagande koja je negirala status ljudskog bića ,,neprijateljskoj’’ grupi. Na osnovu toga se može zaključiti da maskr ne predstavlja ,izloirani incident već zločin koji je predstavljao dio politike SAD u tom periodu, dok svođenje maskara na incident označava naknadnu racionalizaciju i legitimaciju zločina.
Karakter zločina u My Laiu se ne može objasniti ukoliko se izostave prethodne faze i političko okruženje koje je takav zločin učinilo mogućim. Upravo obaveza na sjećanje na zločin u My Laiu proizilazi iz saznanja da se masovni zločini ne događaju kao ,,incidenti’’ per se, već kao posljedica ratoborne politike koju može suzbiti samo svjesna i budna javnost. Drugim riječima, antiratni i mirovni protesti su možda utjecali na okončanje sukoba u Vijetnamu, ali ne i na zaustavljanje zločina u My Laiu. Stoga je kontinuirani mirovni angažman građanki i građana uz čuvanje sjećanja na počinjene zločine iz prošlosti važan preduvjet u prevenciji političkog nasilja i budućih zločina.
Stefan Milosavljević
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
