Granatiranje Splita, opt. Pavle Pantić – ponovljeni postupak
Vijeće Županijskog suda u Splitu, pod predsjedanjem suca Slavka Lozine, nakon ekspresno provedenog ponovljenog postupka, rasprava je trajala tek dva i pol sata, osudilo je bivšeg kapetana bojnog broda JRM-a i dozapovjednika Vojne baze Lora, Pavla Pantića (78) za ratni zločin nad civilima, počinjen granatiranjem Splita, na šestogodišnju (6) zatvorsku kaznu. Tijekom granatiranja poginulo je četvero civila, 12 ih je ozlijeđeno dok je na civilim, stambenim i gospodraskim objektima oštećena imovina velikih razmjera. Presuda je donesena 29. prosinca 2016.
Pantić je zbog ratnog zločina uhićen krajem 2015. godine u Crnoj Gori po tjeralici koju je raspisao splitski Županijski sud 1993. godine i potom 21. travnja 2017. izručen Hrvatskoj. Uhićen je na crnogorskoj granici kada se iz Beograda vraćao u Sutomore, nedaleko Bara. Inače, njega i još 30 drugih časnika se teretilo da su od rujna 1991. do kraja siječnja 1992. godine na širem području općina Split, Trogir, Kaštela, Solin, Ploče i Brač obnašajući dužnost zapovjednika u JNA i provodeći odluke i planove generalštaba JNA naredili opkoljavanje hrvatskih luka i gradova, teroriziranje civilnog stanovništva i napade na gradove i stanovništvo.
Proglašeni su krivima na suđenju 1993. godine i dobili od sedam do 15 godina zatvora. Pavle Pantić u odsutnosti bio osuđen na osmogodišnju zatvorsku kaznu, no već sljedeće godine, 1994., Vrhovni je sud ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
Na presudu donesenu nakon ponovljenog postupka žalbe su uložili i obrana i optužba.
Javna sjednica održana je 16. svibnja 2017.
Vrhovni sud utvrdio je bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog čega je predmet vraćen na ponovno suđenje i odlučivanje.
Bitne povrede mogu se sažeti pod:
– izostanak razloga o odlučnim činjenicama (nema raščlambe konkretnog djelovanja optuženika, nisu navedeni dokazi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio u kojem djelovanju je optuženik zapovijedao, prenosio zapovjedi ili osobno otvarao vatru, u odnosu na optuženikove zapovjedne funkcije nisu navedeni razlozi);
– manjkavo obrazloženje presude – nije razvidan sadržaj brojnih pročitanih i pregledanih dokaza, nepsredno je ispitan tek jedan svjedok, pročitani su iskazi 92 svjedoka dok je u obrazloženju presude naveden jedan izvještaj i sumaran sadržaj iskaza tek četvorice svjedoka;
Također:
– prvostupanjski sud propustio je nakon čitanja isprava ili izvođenja drugih dokaza pitati stranke imaju li primedbje na izvedene dokaze te ovisno o tome odlučiti treba li svjedoke ispitati neposredno;
– nisu pročitani niti stvarno izvedeni svi dokazi pobrojani u prvostupanjskoj presudi što otvara dvojbu u poštivanje načela neposrednosti.
– Optuženik je proglašen krivim i osuđen prema OKZRH-u dok je na uračunavanje istražnog zatvora primijenjen KZ/11. Načelo je trebalo primijeniti jedan zakon.
Drugi ponovljeni postupak koji se odvija pred posve izmijenjenim vijećem, pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića, započeo je 7.prosinca 2017. godine. Pročitani su iskazi desetorice svjedoka i to Veselka Andromaka, Mladena Škode, Davorina Rudolfa, Zvonimira Puljića, Zdravka Karduma, Stevana Milesunića, Dragoljuba Arnautovića, Vladimira Mančera, Petra Vojnovića i Zvonimira Franjkovića.
Dana 12. lipnja 2018. optuženik je oglašen krivim i osuđen na 6 godina zatvora. U kaznu mu je temeljem čl. 45. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru u Crnoj Gori od 25. prosinca 2015. do 20 travnja 2016. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. travnja 2016. do pravomoićnosti presude.
Vrhovnu sud RH prvostupanjsku presudu u cijelosti je potvrdio dana 24. listopada 2018.
