Zločin u Žepini (opt. Mirko Žarković)
Prvostupanjska oslobađajuća presuda potvrđena je 12. lipanj 2019.
Dana 2. listopada 2015. vijeće za rantne zločine Županijskog suda u Splitu je donijelo presudu kojom je optuženi Mirko Žarković oslobađen optužbe da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, jer nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te je istog odmah oslobodilo optužbe i ukinulo rješenjem mjere opreza; zabrane napuštanja boravišta i redovitog javljanja policiji te jamčevinu.
Županijski sud u Splitu
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH
Raspravno Vijeće: sudac Slavko Lozina, predsjednik Vijeća, sutkinja Maria Majić, članica Vijeća, sudac Zoran Matulović, član Vijeća
Tužitelj: Ivan Galović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Splitu
Okrivljeni: Mirko Žarković
Branitelji: Nataša Smoljan, odvjetnica u Zadru, Šime Pavlović, odvjetnik u Zadru
Optužnica broj K-DO-6/14 Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 18. srpnja 2014. godine; je teretila opt.Mirka Žarkovića i Špiru Žarkovića: da su dana 23. rujna 1991. godine u Jagodnji Donjoj na predjelu Stabanj kao pripadnik takozvane milicije RSK, protivno čl. 3. st. 1. t.1. Al a) čl. 27. st. 1 i čl. 28. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine te protivno čl. 4. st. 2. Al) i čl. 13. st. II. Dopunskog protokola iz Ženevske konvencije, od 8. lipnja 1997. godine sumještanku Blaženku Žepina, staru 32 godine, majku četvero djece, koja se tada još uvijek nalazila na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske kada je došla moliti da joj vrate traktor koji su joj pobunjeni Srbi oduzeli, prijeteći joj vatrenim oružjem govoreći pritom da njih Žepina više neće bit ii da će štrcati krv prisilili da kroz minsko polje ode u mjesto Vrana, pod nadzorom Hrvatske vojske pronaći dječaka Radomira Tepšu koji je nestao prethodnog dana, pa je ona u strahu za svoju obitelj prvenstveno svoju djecu od kojih je najmlađe bilo staro svega 15 mjeseci, uspjela doći do kontrolnog punkta Hrvatske vojske i tu saznala da je dječak poginuo u minskom polju, nakon čega se vratila u Stabanj, gdje ju je drugooptuženi Špiro Žarković s puškom u ruci natjerao da se ponovo vrati u minsko polje po tijelo poginulog dječaka Radomira Tepše, dakle kršeći pravila Međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba prema civilnom stanovništvu nečasno postupao i primjenjivao mjere zaštite i terora, pa da je time počino kazneno djelo protiv čovječnosti i Međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH.
Tijekom suđenja je postupak razvdvojen te je suđenje nastavljeno samo protiv prisutnog okrivljenika.
