hr | en
Novosti Objave Obljetnica stradanja Hrvata lovinačkog kraja / Priopćenje

Obljetnica stradanja Hrvata lovinačkog kraja / Priopćenje

24. rujna 2015 10:10

Više od tri mjeseca stanovnici lovinačkog kraja, velikom većinom Hrvati, bili su blokirani, odnosno okruženi većinskim srpskim selima u kojima su postavljene barikade s naoružanim stražama. 24.09.1991. godine više od tisuću ljudi, većinom civila te malobrojnih branitelja iz lovinačkog kraja je krenulo u zbjeg pred srpskim snagama koje su ih napale, u jedinom mogućem pravcu – preko Velebita.

Među prognanima iz naselja Lovinac, Ričice, Ličko Cerje, Sveti Rok, Vranik i  Smokrić je bilo i djece i puno ljudi starije dobi, no nešto manje od stotinu njih, uglavnom nemoćnih, ostalo je u svojim kućama. Više od trećine onih koji su ostali ubijeni su u svojim kućama i dvorištima, gotovo sve kuće i obje crkve su zapaljene, a dio ljudi je odveden u kninski zatvor gdje je nekoliko njih umrlo od posljedica premlaćivanja.

Za petnaestero ljudi ni danas se ne zna gdje su nestali ili se potražuju njihovi posmrtni ostaci, a najmanje petero je mučeno i/ili ubijeno hladnim oružjem, dok je više žrtava zapaljeno.

Prvo stradanje dogodilo se još 20.07.1991. kada je od gelera granate ispaljene sa srpskih položaja u svome dvorištu poginula 70-godišnja Marija Matajić. Dva tjedna kasnije, 05.08.1991., ubijeno je još petero Lovinčana od kojih je jedan, Marko Pavičić, star 77 godina. Najstarija žrtva lovinačkog kraja bio je Josip Račić rođen 19.03.1897. godine, a tek godinu mlađa Milka Šulentić rođena 11.11.1898. godine. Ukupno je ubijeno/nestalo 37 civila, a čak 19 žrtava bilo je starije od 80 godina.

Osim za zločin počinjen 05.08.1991., za koji je u odsutnosti osuđen samo Radoslav Čubrilo na 15 godina zatvora, nitko nije odgovorao za ostale počinjene zločine niti su obitelji civilnih žrtava dobile odgovarajuća obeštećenja ( Nakon provedenog trećeg (drugog ponovljenog) postupka 18. listopada 2011. objavljena je presuda kojom je opt. Radoslav Čubrilo u odsutnosti proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Prvotno je postupak bio vođen protiv petorice optuženika, no Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci odustalo je od kaznenog progona četvorice optuženika (Milorada Čubrila, Milorada Žegarca, Petra Hajdukovića i Gojka Mrkajla). 

Ove godine obilježavanje stradanja ljudi ovoga područja održalo se 19. rujna memorijalnim pohodom pod nazivom “Tragom zbjega lovinačkog kraja”, biciklijadom te misom i polaganjem vijenaca kod spomenika civilima i braniteljima ubijenima i umrlima u jesen 1991. te 1992. godine, u čemu je sudjelovala i Documenta.

U nastavku donosimo popis ubijenih/nestalih civila po spomenutim selima uz osnovne identifikacijske podatke te opis okolnosti svakog pojedinačnog stradanja:

 

LIČKO CERJE

 

  1. Ika (Pavao) Mataić, r. Račić, r. 01.01.1909. – nestala sredinom listopada zajedno sa svojim suprugom Petrom Mataićem te kćeri Mandom Rupčić i zetom Josom Rupčićem, nakon višetjednog skrivanja od srpskih snaga na području Ričica i Ličkog Cerja
  2. Petar (Mate) Mataić, r. 01.01.1908. – nestao sredinom listopada zajedno sa svojom suprugom Ikom Mataić te kćeri Mandom Rupčić i zetom Josom Rupčićem, nakon višetjednog skrivanja od srpskih snaga na području Ričica i Ličkog Cerja
  3. Kata (Bartol) Brkljačić, r. Vrkljan, r. 01.01.1901. – ubijena i zapaljena u svojoj kući 24.09.1991 zajedno sa suprugovom sestrom, a svojom šogoricom Ikom Brkljačić te susjedom Ikom (zvanom Ana) Zubčić
  4. Ika (Ante) Brkljačić, r. 18.05.1906. – ubijena i zapaljena u svojoj kući 24.09.1991 zajedno sa bratovom suprugom, a svojom šogoricom Katom Brkljačić te susjedom Ikom (zvanom Ana) Zubčić
  5. Ika (nad. Ana, otac Pavao) Zubčić, r. Župan, r. 01.01.1928. – ubijena i zapaljena u kući svojih susjeda Ike i Kate Brkljačić – traže se posmrtni ostaci

 

LOVINAC

 

  1. Marija (Dane) Matajić, r. 17.06.1921. – poginula od granate u svome dvorištu 20.07.1991. godine
  2. Petar (Frane) Matajić, r. 09.04.1909. – krajem listopada iz sela Medak poslan pješice s još nekolicinom starijih ljudi prema Gospiću. Nije mogao hodati, niti su ga stari ljudi mogli nositi te je ostao pored ceste. Pronađen mrtav 2011. godine pri razminiranju, plitko zakopan blizu mjesta gdje je ostao.
  3. Stana (nad. Marija, otac Ivan) Prpić, r. Pavičić, r. 01.01.1919. – rafalnom paljbom teško ranjena u rujnu 1991. godine nakon što je srpskom vojniku odbila dati kravu, umrla od posljedica par mjeseci kasnije
  4. Josip (Fabijan) Račić, r. 19.03.1897. – ostao u kući Milke Šulentić u Svetom Roku kada su civili i branitelji s toga područja bježali pred srpskim snagama 24.09.1991. preko Velebita. Oboje su ubijeni, no samo je Milkino tijelo pronađeno, a Josipovi posmrtni ostaci se do danas potražuju.
  5. Ivan (Pavao) Brkić, r. 22.06.1921. – ubijen 24./25.09.1991. godine u svome dvorištu. Imao je ubodnu ranu od noža u predjelu vrata (ključne kosti) te prostrijelnu u glavi. Na njegovom tijelu je naložena vatra te je tijelo napola izgorjelo.
  6. Marko (Dane) Pavičić, r. 07.04.1914. – ubijen 05.08.1991. zajedno s četvoricom pripadnika rezervnog sastava hrvatske policije u blizini Lovinca na predjelu zvanom Skelište
  7. Jakov (Stjepan) Sekulić, r. 04.11.1908. – 26.09.1991. u dvorištu kuće svoje kćeri u Lovincu mučen je hladnim oružjem zajedno sa suprugom Anom, a potom ubijen.
  8. Ana (Pavao) Sekulić, r. Račić, r. 26.05.1907. – 26.09.1991. u dvorištu kuće svoje kćeri u Lovincu mučena je hladnim oružjem zajedno sa suprugom Jakovom, a potom ubijena.
  9. Tomo (Vid) Sekulić, r. 01.01.1912. – krajem prosinca 1991. ili početkom siječnja 1992. u Lovincu umro od posljedica mučenja i premlaćivanja u kninskom zatvoru. Obdukcijom ustanovljeno da su mu izvađeni gotovo svi zubi te polomljene brojne kosti, a posmrtni ostaci pronađeni su u đubru, tek poslije akcije “Oluja”.
  10. Kata (Pavao) Šarić, r. 01.01.1909. – istog dana kada su pripadnici srpskih paravojnih fomacija ubili petoricu Lovinčana, 05.08.1991., u kuću Kate Šarić bacili su bombu od čije je eksplozije Kata teško ranjena. Preminula je tri tjedna kasnije od posljedica u gospićkoj bolnici.

 

RIČICE

 

  1. Mile (Ivan) Skorup, r. 01.10.1934. – u studenom 1991. godine u kninskom zatvoru pretučen je na smrt nakon što je odbio pjevati “Oj, vojvodo Sinđeliću”, mrtvo tijelo obitelji je predano 27.11. iste godine u Pakovu Selu kraj Drniša
  2. Ivan (Jure) Tomičić, r. 14.11.1920. – 07.10.1991. Ivan je uhvaćen na cesti između zaseoka Razbojno (Ričice) i Štikade, sudskim vještačenjem ustanovljeno da su mu nožem iskopane oči, a ubijen je vatrenim oružjem, s više metaka ispaljenih u prsa
  3. Jerko (Nikola) Šikić, r. 22.05.1924. – ubijen 24.09.1991 u svojoj štali u koju se bio sakrio, iz automatskog oružja
  4. Marija (nad. Marica, otac Pavao) Skorup, r. Mašić, r. 01.01.1906. – ubijena u svome selu iz vatrenog oružja 24.09.1991.
  5. Manda (Petar) Rupčić, r. Mataić, r. 02.12.1937. – nestala sredinom listopada zajedno sa svojim suprugom Josom te majkom Ikom Mataić i ocem Petrom Mataićem, nakon višetjednog skrivanja od srpskih snaga na području Ričica i Ličkog Cerja
  6. Joso (Nikola) Rupčić, r. 02.03.1928. – nestao sredinom listopada zajedno sa svojom suprugom Mandom te punicom Ikom Mataić i puncem Petrom Mataićem, nakon višetjednog skrivanja od srpskih snaga na području Ričica i Ličkog Cerja
  7. Manda (Josip) Rupčić, r. 01.01.1919. – ubijena u svome selu, nakon što su isto zauzele srpske snage 24.09.1991.
  8. Ika (Josip) Badžek, r. Balen, r. 05.09.1913. – odvedena u kninski zatvor početkom travnja 1992., dan prije dolaska UNPROFOR-a, gdje je i umrla 2 tjedna kasnije, 19.04.1992., bez nužnih joj lijekova i njege. Obitelj nikada nije dobila tijelo, potražuju se posmrtni ostaci.
  9. Kata (Mile) Mataić, r. Dragičević, r. 01.01.1913. – odvedena zajedno s Ikom Badžek i još nekolicinom starijih mještana Ričica u kninski zatvor gdje je umrla pod nepoznatim okolnostima oko mjesec dana nakon zatvaranja. Traže se posmrtni ostaci.

 

SMOKRIĆ

 

  1. Kata (Dane) Sekulić, r. 15.02.1936. – 22.09.1992. godine Kata je trebala iz svoga sela biti odvedena na punkt UNPROFOR-a na sastanak s bratom, no petorica pripadnika srpskih vojnih formacija iz Rudopolja su to spriječili odvevši je u obližnju šumu Resnik gdje su je ubili, a potom zapalili njezinu kuću. Tijelo do danas nije pronađeno.
  2. Bartul (Ivan) Krpan, r. 02.04.1905. – Bartul je bio nemoćan te nije mogao nastaviti bijeg preko Velebita s ostalim hrvatskim civilima i braniteljima kada su cijelo područje 24.09.1991. zauzele srpske snage pod vodstvom JNA. Ostao je u zaseoku Babići u kući Luke Budaka. Otada mu se gubi svaki trag.
  3. Mile (Ivan) Pavičić, r. 01.01.1931. – braća Mile i Joso Pavičić su bili gluhonijemi, a ostali su u svojoj kući kada su Smokrić te cijelo lovinačko područje zauzele srpske snage 24.09.1991. godine. Ubijeni su 25.09.1991., a poslije “Oluje” pronađeni su djelomični posmrtni ostaci – lubanje obojice te kičma jednog od ubijene braće.
  4. Joso (Ivan) Pavičić, r. 01.01.1929. – braća Mile i Joso Pavičić su bili gluhonijemi, a ostali su u svojoj kući kada su Smokrić te cijelo lovinačko područje zauzele srpske snage. Ubijeni su 25.09.1991. kod svoje kuće, a poslije “Oluje” pronađeni su djelomični posmrtni ostaci – lubanje obojice te kičma jednog od ubijene braće.
  5. Nikola (Mile) Pavelić, r. 01.01.1901. – braća Nikola i Petar Pavelić ubijeni su u svojoj kući zajedno s prijateljem Matom Šarićem koji se iz Vranika sklonio kod njih u Smokrić. Sva su trojica ubijena nakon pada Lovinca i okolnih sela, a kuća u kojoj su bili je zapaljena. Tijela do danas nisu pronađena.
  6. Petar (Mile) Pavelić, r. 01.01.1908. – braća Nikola i Petar Pavelić ubijeni su u svojoj kući zajedno s prijateljem Matom Šarićem koji se iz Vranika sklonio kod njih u Smokrić. Sva su trojica ubijena nakon pada Lovinca i okolnih sela, a kuća u kojoj su bili je zapaljena. Tijela do danas nisu pronađena.

  

SVETI ROK

 

  1. Dane (Ante) Župan, r. 25.10.1926. – ubijen strojnicom na livadi ispred svoje kuće 24.09.1991. godine od pripadnika srpskih snaga koje su tada zauzele selo
  2. Manda (Jure) Pavičić, r. Miletić, r. 01.01.1906. – 24.09.1991. ubijena je i zapaljena u svojoj kući, a posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni
  3. Milka (Pavao) Šulentić, r. Krpan, r. 11.11.1898. – ubijena rafalnom paljbom u svojoj kući između 24. i 30.09.1991. godine, tijelo je pronađeno nakon “Oluje”
  4. Martin (Marko) Rukavina, r. 25.10.1905. – nakon pada Svetog Roka, Martin je odveden u Gračac u ispitivanje, no navodno i pušten kući, odnosno kamionom dovezen u Sveti Rok i pušten u blizini svoga doma. No, otada mu se gubi svaki trag.
  5. Ante (Pavao) Šulentić, r. 15.06.1911. – bio je nepokretan te je ostao u svojoj kući kada su lovinački kraj zauzele srpske snage 24.09.1991. Ubijen je i zapaljen u svojoj kući. Na zgarištu su poslije “Oluje” pronađeni njegovi djelomični posmrtni ostaci.

 

 VRANIK

 

  1. Mate (Petar) Šarić, r. 09.11.1903. – bio je u kući svojih prijatelja u Smokriću, braće Nikole i Petra Pavelića kada su selo zauzele srpske snage te ih svu trojicu ubili. Kuća je zapaljena, a posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
  2. Ante (Marko) Kovačević, r. 29.03.1916. – krenuo je u zbjeg preko Velebita 24.09.1991., no onda se odlučio vratiti kući koja je u međuvremenu spaljena. Odveden u Ploču gdje je premlaćen, a stariji mještani su ga pokušali spasiti predajom policiji u Udbini. Otamo je odveden u kninski zatvor gdje mu je premlaćivanjem slomljena ključna kost te 14 rebara. Ubio ga je zatvorenik srpske nacionalnosti koji je u zatvoru imao pravo nositi oružje kako bi se “zaštitio” od zatvorenika Hrvata. Natjerao je Antu da stavi bajunetu u svoja usta, nakon čega je istu potegao i time ga ubio. Tijelo je obitelj dobila 17.11.1991. na razmjeni.

 

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću