Vijenac u Praškoj – Međunarodni dan sjećanja na Holokaust

U genocidu počinjenom nad Židovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine, ubijeno je između 75 i 80 posto članova židovske zajednice na području današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, tek je svaki peti Židov dočekao oslobođenje. Tako su Židovi koji su živjeli i koji su se zatekli na području NDH bili među prvim žrtvama ‘konačnoga rješenja’ jer je tek u ljeto/jesen 1941. počelo masovno ubijanje na prostorima okupiranima od strane nacista.

U znak sjećanja na stradale, položen je vijenac u Praškoj ulici u Zagrebu, na mjestu na kojem se od 1867. do 1942. godine nalazila sinagoga. Također, prisutni su se prisjetili pisma koje su roditelji 165 židovskih omladinaca iz Zagreba uputili ministru unutrašnjih poslova. U pismu roditelji mole da se njihova djeca puste iz koprivničkog logora Danica u koji su mjesecima ranije deportirana na ‘đačku radnu službu’. U septembru 1941., kada je datirano pismo, već je 107 djece ubijeno u koncentracijskom logorskom kompleksu Gospić-Jadovno-Pag.

Činom iskazivanja poštovanja za sve one čiji su životi nasilno prekinuti  u vrijeme NDH također smo željeli upozoriti javnost da se i danas u društvu mogu prepoznati procesi koji su jednom doveli do holokausta. Zbog toga je pitanje naše kolektivne nesposobnosti da prepoznajemo i reagiramo na ugrožavanje Drugoga kao samoga sebe zapravo pitanje nepoznavanja povijesti nasilja i našeg autentičnog otpora istome.

Pismo roditelja 165 židovskih omladinaca:

Dne 31.svibnja o.g. odpremljeno je 165 židovskih omladinaca, glasom priloženog popisa, na đačku radnu službu u logor ‘Danica’, Koprivnica. Sva su djeca otišla sa veseljem, jer su saznala, da će raditi i da će se nakon 8 tjedana vratiti kući.

Radi toga obskrbila su se djeca samo sa ljetnim i najpotrebnijim stvarima. Nakon 8 tjedana logorovanja u Koprivnici nadala su se djeca, da će se vratiti kući, te da će ih drugi zamijeniti, ali umjesto kući odpremljena su u logor Jadovno na Velebitu; iz Jadovna na otok Pag i sada se nalaze u logoru kod Jasenovca.

Navedeni dječaci, između 17-25 godina, većinom su maturanti ili su pohađali sveučilište, a nekoji su bili zaposleni u zanatima u Zagrebu. Svi su ti dječaci odgojeni za cijelo vrijeme školovanja u hrvatskom duhu, te su dušom i tijelom osjećali sa Hrvatima. Bili su članovi samo hrvatskih i športskih društava, a družili su se samo sa svojim hrvatskim školskim drugovima. Bili su većinom dobri učenici i dobrog vladanja. Poznato je, da je veliki broj imućnih židovskih đaka stalno podupirao svoje siromašne kolege i podupirao sve hrvatske školske ustanove. To sve mogu posvjedočiti njihovi profesori.

Zima je pred vratima, a ta djeca nisu ni za hladnije vrijeme obskrbljena, a kamo li za zimu. Stvari, koje su sa sobom ponjela, sigurno su već poderane, budući da se već četvrti mjesec nalaze na radu, a naknadno nismo njima ništa mogli poslati.

Iz gore opravdanih razloga molimo, da se naša djeca, navedena u popisu, vrate svojim roditeljima iz sadašnjih logora u Jasenovcu. Do 30. rujna bit će upravo 4 mjeseca, što su ta djeca na radu u logorima. Tako bi djeci bilo omogućeno, da barem privatno nastave nauke i zanat.

Za besprikorno vladanje naše djece i da će učiti i marljivo raditi, jamčimo solidarno kao njihovi roditelji svojim životima. U našoj velikoj boli jedina je naša nada, da se naša djeca pred zimu povrate svojim roditeljima.

Antifašistička liga Republike Hrvatske