Kultura sjećanja – Temelj za bolju budućnost / V. Teršelič
Dana 4. srpnja 2013. u Vukovaru je održana VIII Konferencija Kultura sjećanja – Temelj za bolju budućnost u organizaciji Europskog doma Vukovar, Društva intelektualaca “Vukin Vukovar”, Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Friedrich Ebert Stiftunga.
Konferencija je dio dugogodišnjih nastojanja Europskog doma Vukovar da na lokalnoj razini u svojevrsnoj “tihoj diplomaciji” okuplja Srbe i Hrvate s ciljem rješavanja nagomilanih problema u sredini opterećenoj nasljeđem rata i svim napetostima koje proizlaze iz toga.
Na konferenciji je o važnosti kulture sjećanja govorila i Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. U nastavku donosimo dijelove govora voditeljice Documente a u prilogu se nalazi cjeloviti sadržaj izlaganja.
“Ne jednom su u Vukovaru, Hrvatskoj kao i u drugim post-jugoslavenskim te evropski zemljama neriješene traume i podjele iz prošlosti zatrovale odnose i unazadile kvalitetu života budućim generacijama. Smatram da je dužnost cijelog društva takav obrazac prekinuti. Da bismo to postigli važno je dosljedno i nepristrano suočavanje s teškim nasljeđem prošlosti – nešto za što je koji put potrebna hrabrost. Zato je ključno pitanje kako se približiti priznanju patnje stradalnika istovremeno osigurati ostvarivanje prava mladih na učenje prošlosti utemeljene na činjenicama? Kako spriječiti da prošlost ne ugrozi budućnost?”
“U Vukovaru se sjećamo stradanja žrtava u Spomen domu na Ovčari, Memorijalnom groblju i u Bolnici. U tijeku Foruma kulture sjećanja održanom u travnju ove godine pod naslovom “Sjećanja na ratove ili ratovanja sjećanjima?” obišli smo mjesta sjećanja i nakon završetka upitali sudionice i sudionike za njihovo mišljenje što im je bilo najznačajnije i najkorisnije za njihov budući profesionalni rad i/ili za njih osobno?
Redatelj Stevan Bodroža je primjerice zapisao je da je za njega na Forumu: „Apsolutno i na prvom mestu bila poseta komemorativnim mestima, posebno vukovarskoj bolnici. Za razliku od drugih mesta sećanja i obeležavanja prošlosti, na kojima je život u jednom trenutku prekinut, u ovoj bolnici život se nastavio, ona je obnovljena, u njoj se ljudi opet leče, medicinske sestre i doktori promiču hodnicima. Zato poseta ovom mestu uliva nadu na jedan poseban način.
Vukovarska bolnica izrasta u paradigmu koja se može primeniti na mnoge druge segmente stvarnosti – prošlost i sadašnjost trebalo bi da žive u harmoniju, međusobnom nadopunjavanju: prošlost nezaboravljena kako bi se iz nje moglo učiti, sadašnjost okrenuta budućnosti ali bez potiskivanja prošlosti koja je večna opomena.“
“Na forumu se govorilo i o inicijativi za postavljanje spomen obilježja civilnih žrtava rata srpske nacionalnosti stradalim u Vukovaru u ljeto 1991. na koju još uvijek nema odgovora. U razvijanju kulture pamćenja trebalo bi pronaći primjerena rješenja za različite skupine stradalih.”
Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću
