Pokušaj podmićivanja sudaca VSRH
Kazneni postupak protiv Drage Tadića, za udruživanje za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333/1 KZ-a i za poticanje na protuzakonito posredovanje iz čl. 343/5 KZ-a u vezi članka 37/2 KZ-a.
O POSTUPKU
Početkom listopada 2010. godine USKOK je pokrenuo istragu protiv pet osoba zbog pokušaja utjecaja na presudu Vrhovnog suda u postupku koji se protiv Branimira Glavaša vodio za ratni zločin, kako bi se utjecalo na suce Vrhovnog suda i donijela presuda povoljna za Glavaša.
USKOK je početkom srpnja 2011. godine podigao optužnicu protiv osječkog poduzetnika Drage Tadića, splitskog poduzetnika Srećka Jurišića, Tadićeve supruge Božice Tadić-Ćavar, bivše zamjenice glavnog urednika ‘Glasa Slavonije’ i Glavaševe prijateljice Sanje Marketić, te Ivana Drmića, saborskog zastupnika HDSSB-a, zbog počinjenja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela, poticanja na protuzakonito posredovanje te lažnog prijavljivanja kaznenog djela.
Optužnicom se Tadića tereti da je tijekom lipnja i srpnja 2010. godine, u Zagrebu i Osijeku, znajući da je pred Vrhovnim sudom RH u tijeku postupak odlučivanja povodom žalbe u kaznenom predmetu protiv Branimira Glavaša i dr. zbog kaznenog djela ratnog zločina, u cilju da se ishodi presuda koja će za Branimira Glavaša biti povoljna organizirao i u zajedničko djelovanje povezao ostale okrivljenike radi pronalaženja osoba koje bi za novac mogle utjecati na suce Vrhovnog suda RH ili im ponuditi novac kako bi donijeli povoljnu presudu za Branimira Glavaša. Sanja Marketić i Ivan Drmić su trebali prikupiti 700.000 eura, a Božica Tadić-Ćavar je trebala koordinirati njihovo zajedničko postupanje, dok su Tadić i Jurišić, u cilju realizacije opisanog plana, kontaktirali s više osoba interesirajući se o stanju predmeta.
U cilju realizacije opisanog plana i prikupljanja novca, Tadić je sredinom srpnja 2010. godine, u Zagrebu, od jednog poduzetnika zatražio i dobio iznos od 50.000 eura, a novac je, po uputama Tadića, istog dana preuzeo Jurišić koji ga je proslijedio za sada nepoznatoj osobi. Tijekom srpnja 2010. godine Jurišić je u više navrata, na širem području Zadra, kontaktirao s jednom osobom od koje je tražio da stupi u kontakt s određenom osobom i da joj kaže da će joj Tadić i krug osoba oko njega dati novac ukoliko stupi u kontakt s nekim od sudaca Vrhovnog suda RH koji su odlučivali o predmetu Glavaš i od njih zatraži da donesu povoljnu presudu za Branimira Glavaša. Nadalje, po uputama Drage Tadića i uz posredovanje Božice Tadić-Ćavar 21. srpnja 2010. u jednom zagrebačkom kafiću organiziran je sastanak na kojemu je Jurišić od Sanje Marketić i Ivana Drmića zatražio da do 23. srpnja 2010. prikupe dodatnih 70.000 eura, na što su oni pristali i prikupili po 35.000 eura.
Novac je prema dogovoru 23. srpnja 2010. preuzeo Jurišić koji ga je 25. srpnja 2010. trebao predati jednoj osobi radi utjecaja na donošenje povoljne presude za Branimira Glavaša, ali do predaje novca nije došlo jer su Sanja Marketić i Ivan Drmić 24. srpnja 2010. prekinuli svoje daljnje postupanje, o čemu su istog dana obavijestili ostale okrivljenike.
U cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti Sanja Marketić i Ivan Drmić su PU osječko-baranjskoj 24. srpnja 2010. podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog navodnog kaznenog djela prijevare na njihovu štetu. U kaznenoj prijavi su neistinito naveli da su novac predali nepoznatom počinitelju koji ga je zadržao, iako su znali da su 70.000 eura predali Jurišiću s unaprijed zajednički dogovorenim ciljem.
U optužnici je predloženo da se Jurišiću oduzme 70.000 eura koje je, za počinjenje kaznenog djela, 23. srpnja 2010., u Zagrebu, preuzeo od Sanje Mrketić i Ivana Drmića.
Četvero optuženih priznalo je krivnju i nagodilo se u USKOK-om: Ivan Drmić, Sanja Marketić i Srećko Jurišić osuđeni su uvjetno na dvije godine zatvora, a Božica Tadić-Ćavar osuđena je na uvjetno na 15 mjeseci zatvora.
Drago Tadić jedini je optuženi koji nije priznao krivnju.
Nakon priznanja krivnje od strane suoptuženih optužnica protiv Drage Tadića je izmijenjena 30. siječnja 2012. Izmijenjenu optužnicu možete pogledati ovdje.
Dana 21. svibnja 2012. godine na Županijskom sudu u Zagrebu započela je glavna rasprava.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Zagrebu
Broj predmeta:
Sudsko vijeće: sudac Zdravko Majerović, predsjednik Vijeća, sutkinje Mirjana Rigljan i Gordana Mihela Grahovac, članice Vijeća
Optužnica: Optužnica USKOK-a broj K-US-268/10 od 1. srpnja 2011., odnosno 30. siječnja 2012.
Zastupnik optužbe: Tonči Perković, zamjenik ravnatelja USKOK-a
Kazneno djelo: udruživanje za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333/1 KZ-a i protuzakonito posredovanje iz čl. 343/5 KZ-a u vezi s čl. 37/2 KZ-a
Optuženici:
1.-okr. Drago Tadić
2.-okr. Srećko Jurišić – nagodio se s USKOK-om i priznao krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine uz rok kušnje od 5 godina
3.-okr. Božica Tadić-Ćavar – nagodila se s USKOK-om i priznala krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 mjeseci uz rok kušnje od 3 godine
4.-okr. Sanja Marketić – nagodila se s USKOK-om i priznala krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine uz rok kušnje od 5 godina
5.-okr. Ivan Drmić – nagodio se s USKOK-om i priznao krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine uz rok kušnje od 5 godina
Braniteljica optuženog Tadića:
Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba
PRESUDA
Dana 27. veljače 2013. objavljena je presuda kojom je Tadić nepravomoćno osuđen na 2 godina zatvora bezuvjetno.
ODLUKA VRHOVNOG SUDA PO ŽALBAMA STRANAKA U POSTUPKU
Dana 07. veljače 2017., u presudi pod brojem I Kž-Us 28/14-8, žalbe USKOK-a i opt. D. T. odbijene se kao neosnovane, te je u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.
Razmatrajući utvrđene pojedinačne kazne zatvora i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u ovako suprotstavljenim stanovištima stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da utvrđene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo iz čl. 333. st. 1. KZ/97 (udruživanje za počinjenje kaznenih djela) i od jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz čl. 343. st. 5. u vezi s čl. 37. st. 2. KZ/97 (kazneno djelo protiv službene dužnosti, poticanja na protuzakonito posredovanje) te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u pravoj mjeri odražavaju sve otegotne i olakotne okolnosti koje egzistiraju.
Također, krajnji cilj operacije, odnosno utjecanje na suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zaključuje Sud, nesumnjivo predstavlja demonstraciju prijezira prema najvišoj pravosudnoj instanci u državi, a ima li se na umu da se radilo o pokušaju utjecaja u kaznenom predmetu zbog kaznenih djela ratnog zločina, koji se univerzalno smatraju najtežima, takvo djelovanje pokazuje i nepoštivanje sustava proklamiranih vrijednosti Republike Hrvatske. To su i razlozi zbog kojih nema mjesta primjeni zakonske mogućnosti ublažavanja kazne koju je zagovarala obrana.
