hr | en

Postupak protiv Ise Horvata, Branislava Poznanovića, Dušana Horvata, Đorđa Vujčića, Jakše Ubavića, Aleksandra Hube, Jovana Mihajlovića, Dušana Maličića, Slobodana Nikolića, Vidoje Boškovića, Svetozara Boškovića i Save Bošnjaka.

OPTUŽNICA

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeka podiglo je optužnicu br. KT-93/94 od 23. studenoga 1995. godine protiv opt. Ise Horvata i dr, zbog kaznenog djela genocida iz čl. 119. OKZ RH.

Isto državno odvjetništvo podiglo je optužnicu broj KT-93/94 od 4. travnja 1996. godine protiv opt. Svetozara Boškovića i dr., zbog kaznenog djela genocida iz čl. 119. OKZ RH.

Optužnica je objedinjena 17. ožujka 1997.

Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku dva kaznena postupka su spojena radi provođenja jedinstvenog postupka.

Podneskom od 19. veljače 2002. optužnica je izmijenjena. Optužnicu, kojom se okrivljenike tereti za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-73/95, K-46/05 (ponovljeni postupak)

Sudsko vijeće: sudac Damir Krahulec, predsjednik Vijeća; sudac Ante Kvesić, član Vijeća; suci porotnici Stanislava Karnaš, Ljubica Kotromanović i Nada Kovačević, članovi Vijeća

– u ponovljenom postupku: sudac Damir Krahulec, predsjednik Vijeća; sudac Zvonimir Tomaković, član Vijeća; sutkinja Katica Krajnović, članica Vijeća 

Zastupnik optužbe: Željko Krpan, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: genocid iz čl. 119. OKZ RH, nakon izmjene optužnice ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Iso Horvat, Branislav Poznanović, Dušan Horvat, Đorđe Vujčić, Jakša Ubavić, Aleksandar Huba, Jovan Mihajlović, Dušan Maličić, Slobodan Nikolić, Vidoja Bošković, Svetozar Bošković i Savo Bošnjak

Branitelji optuženika: Milenko Ilić, odvjetnik iz Osijeka, branitelj po službenoj dužnosti; u ponovljenom postupku Miroslav Šatlan, odvjetnik iz Osijeka, izabrani branitelj opt. Save Bošnjaka

Žrtve:

– pucanjem ili miniranjem oštećene kuće: Dragutina Švogora, Jose Burazera, Milke Novoselac, Antuna Milaka, Antuna Lukića, Frane Petkovića, Ignaca Matoša, Slavka Martona, Josipa Đurkasa, Mirka Kuhara, Marije Horvatić, Josipa Bugarina, Slavka Milaka, Branka Leskovara, Slaveka Lovreka, Martina Pilingera, Antuna Cegleca, Stjepana Piskača, Mirka Cegleca, Marka Martona, Mirka Rohteka, Milana Copaka i Antuna Lukića

– tjerani na prinudne radove: Mirko Ceglec, Josip Jambović, Nenad Marton, Ivan Podgorelec, Mirko Rohtek, Antun Ceglec, Milan Novoselac, Vlado Bugarin, Mirko Horvatić, Maca Copak, Eva Bugarin i Frane Petković

– nezakonito uhićivani pa fizički i/ili psihiči zlostavljani: Dragutin Švogor, Antun Lukić, Nedjeljko Copak, Goran Milak, Milan Novoselac, Vlado Bugarin, Mirko Horvatić, Frane Petković, Šime Petković, Ivica Švogor, Slavek Lovrek, Boris Pilinger, Josip Kapoši, Joso Burazer, Antun Milak, Igor Milak i Dragan Samardžić

– uzimani kao taoci: Dragutin Švogor, Joso Burazer, Filip Bugarin, Milan Novoselac, Nedjeljko Copak, Vlado Bugarin, Frane Petković, Slavek Lovrek, Antun Milak, Mirko Rohtek, Milan Copak, Stjepan Punčec, Ivica Švogor, Zdravko Kokanović, Nenad Marton, Mirko Ceglec, Ivan Podgorelec i Josip Jambrović

– kao etnički nepodobni otpušteni s posla: Mirko Horvatić, Slavek Lovrek, Mirko Horvat, Marijan Ceglec i Frane Petković

– zapaljene kuće: Ivana Batine, Dragutina Banića, Antuna Kramara, Steve Kovačevića, Augusta Mikuleka, Marijane Mikulek i Antuna Krčmara

– protjerani: 297 mještana Branjine hrvatske nacionalnosti 

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2002. godine okrivljenici su proglašeni krivima da su od kolovoza 1991. do kolovoza 1994. u baranjskom selu Branjini, s većinskim hrvatskim stanovništvom, nakon okupacije Baranje udružili se te preuzeli vlast u Branjini formiravši tzv. Štab Terotorijalne obrane Branjina, pa su u nakani da protjeraju Hrvate i Branjinu učine etnički čistim srpskim selom donosili odluke i poduzimali aktivnosti kojima je cjelokupno hrvatsko stanovništvo podvrgnuto fizičkom i psihičkom zlostavljanju koje se ogledalo u:

– ograničavanju slobode provođenjem policijskog sata i zabranom kretanja po selu noću, uvođenjem propusnica za kretanje izvan sela te zabranom sastajanja i međusobnih posjeta Hrvata,

– prisilnom novačenju Hrvata u tzv. TO uz prijetnje da će nastradati ili biti prognani oni koji to odbiju,

– noćnom pucanju, ispaljivanju tromblonskih mina i bacanju eksplozivnih naprava po kućama i gospodarskim objektima Hrvata,

– tjeranju Hrvata na obavljanje fizičkih radova bez ikakve naknade,

– nezakonitom uhićivanju i odvođenju Hrvata u Štab gdje su ispitivani te fizički i psihički zlostavljani,

– uzimanju punoljetnih Hrvata kao talaca prilikom izvođenja vojnih operacija pod prijetnjom da će za svakog poginulog Srbina biti ubijena desetorica Hrvata, a za svakog Roma petorica,

– otvorenim prijetnjama da se sele pod prijetnjom smrću,

– prikrivenim prijetnjama ispisivanjem po kućama i ogradama poruka prijetećeg sadržaja i telefonskim pozivima,

– sastavljanju popisa zaposlenih Hrvata i njihovim proglašavanjem etnički nepodobnim te dostavljanju takvih popisa u baranjska poduzeća s ciljem da se otpuste s posla,

– paljenju kuća i gospodarskih objekata Hrvata,

– pljačkanju po hrvatskim kućama vrednije pokretne imovine,

– odricanju Hrvatima kao nesrbima bilo kakvih prava,

– prisiljavanju Hrvata da prilikom iseljavanja potpisuju izjave kako svoju imovinu dobrovoljno prepuštaju uspostavljenim tijelima vlasti,

pa su zastrašeni teroriziranjem Branjinu napustili gotovo svi Hrvati, njih 297, ostavljajući svoje kuće, imanja i svu pokretnu imovinu koja je nakon njihova izgona opljačkana, te prešli na slobodni dio Republie Hrvatske, čime je Branjina gotovo potpuno etnički očišćena od Hrvata.

Prvooptuženi Iso Horvat i drugooptuženi Branislav Poznanović osuđeni su na kazne zatvora od po 15 godina.Dušan Horvat, Đorđe Vujičić, Jakša Ubavić, Aleksandar Huba, Jovan Mihajlović, Dušan Maličić, Slobodan Nikolić, Vidoja Bošković, Svetozar Bošković i Savo Bošnjak osuđeni su na po 13 godina zatvora.

Presudu Županijskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2002. godine pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 24. veljače 2004. prihvatio žalbu Save Bošnjaka, ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalbe ostalih optuženika su odbijene te je u odnosu na njih potvrđena prvostupanjska presuda.

Presudu i rješenje VSRH pogledajte ovdje.

Nakon provedenog dokaznog postupka u ponovljenom prvostupanjskom postupku tužiteljstvo je odustalo od daljnjeg kaznenog progona opt. Save Bošnjaka pa je Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 26. listopada 2005. godine donijelo presudu kojom se optužba protiv njega odbija.

Odbijajuću presudu donesenu 26. listopada 2005. pogledajte ovdje.