hr | en

Povodom dvadesete obljetnice jednog od najgorih zločina u Domovinskom ratu, stradanja civila i hrvatskih branitelja s područja Hrvatske Dubice te nastajanja druge najveće masovne grobnice u Hrvatskoj u ratu 1991. – 1995., ovim putem želimo još jednom podsjetiti javnost na strašan zločin ondje počinjen, kao i na činjenicu da do danas nitko od izravnih počinitelja niti naredbovaca, osim Milana Martića presudom ICTY-a, nije pravomoćno osuđen za zločin.

Ukupno je u Hrvatskoj Dubici, Baćinu i Cerovljanima 1991. godine ubijeno/nestalo 109 osoba, velikom većinom civila Hrvata. Preko 70 žrtava bilo je starije od 60 godina, a od ukupnog broja žrtava 44 su žene. Ubijeno je i nekoliko mještana srpske nacionalnosti, koji su pokušali zaštiti svoje susjede Hrvate.

U rujnu 1991. godine, a nakon pada Hrvatske Kostajnice, većina civila i branitelja dubičkog kraja povukla se pred srpskim paravojnim snagama koje su okupirale Hrvatsku Dubicu i okolna sela, uključujući susjedne – Cerovljane i Baćin. U navedenim mjestima ostalo je tek nešto više od stotinu stanovnika hrvatske nacionalnosti, uglavnom starijih ljudi koji nisu htjeli, a neki ni mogli napustiti svoje domove. U njihove su kuće kroz cijeli rujan i listopad upadali naoružani pripadnici srpskih paravojnih i policijskih postrojbi, zlostavljali ih te pljačkali njihovu imovinu, uključujući namještaj, kućanske i druge aparate, stoku i poljoprivredne strojeve.

U listopadu je sastavljen popis preostalih hrvatskih civila u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici, a 20. listopada 1991. godine rečeno im je da dođu na sastanak u Vatrogasni dom u H. Dubici, nekima da će biti razmijenjeni, a treći su pak prisilno odvedeni iz svojih kuća. No, svi su zatočeni u dom, oko kojega su postavljeni naoružani stražari. Tijekom noći, uz pomoć prijateljskih veza s nekim od čuvara ili na intervenciju rodbine među mještanima srpske nacionalnosti, 10ero ljudi je pušteno, a minimalno 56 preostalih civila, mahom starica i staraca, 21. listopada 1991. odvezeni su do sela Baćin, gdje su ih pripadnici policijskih postrojbi “Milicije SAO Krajine” između ceste i rijeke Une poubijali automatskim oružjem.

Tijela ubijenih ljudi ostavljena su ondje nekoliko dana, nakon čega su zakopani bagerom u masovnu grobnicu. Iz iste je 56 tijela ekshumirano u ožujku 1997. godine, a 13 žrtava do danas nije identificirano. Prema svjedočenjima prikupljenim u istraživanju, sumnja se da je ondje ubijeno ukupno 76 civila, a da su tijela koja su bila bliže rijeci, u istu i bačena. Ubijeno je i 27 stanovnika Baćina, od kojih preko 20 civila, no za njih se ni do danas ne zna mjesto pokopa.

Ovim povodom želimo upozoriti da je nužno istražiti, utvrditi i javno iznijeti činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, uključujući i sudbinu nestalih. Svi društveni akteri trebali bi posvećeno raditi na vraćanju dostojanstva žrtava, uspostavljanju odgovornosti i pravde, izgradnji povijesnog pamćenja na temelju činjenica i sprječavanju ponavljanja zločina u budućnosti. Utvrđivanje činjenica o stradalima, kao i kažnjavanje odgovornih za počinjena zlodjela, doprinijet će normalizaciji odnosa, pomirenju, suživotu i izgradnji održivog mira.

Precizni podaci o načinu stradanja nekih od žrtava s popisa nisu nam poznati pa i ovom prilikom pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali žrtve ili znaju nešto o njihovom stradanju, kao i one koji na popisu uočavaju bilo kakve netočnosti, da nam se jave, kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava – ne samo u Hrvatskoj Dubici i okolnim mjestima, već i cijeloj Republici Hrvatskoj.

Popis žrtava navodimo u nastavku priopćenju.