hr | en

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću u suradnji s Udrugom hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata grada Dubrovnika, organizirala je javno predstavljanje zbirke Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas.

Na javnoj tribini, koja se održala u Dubrovniku, 17. veljače 2014. godine u kongresnoj dvorani Hotela Lero s početkom u 18.00 h, uvodno su govorili kazivači/ce s dubrovačkog područja: Marija Lukšić, Udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, Metodije Prkačin, bivši zatočenik logora Morinj (Crna Gora) i novinar Luko Brailo.

O samoj zbirci i njenom značenju ispred Documente – Centra za suočavanje s prošlošću govorili su; Maja Dubljević, urednica zbirke i Vesna Teršelič, voditeljica Documente, dok je o položaju civilnih žrtva rata, što je jednim dijelom također bio fokus skupa, govorila Emina Bužinkić, koordinatorica aktivnosti na zagovaranju prava civilnih žrtava rata u RH-a.

“Jako je mali broj ratnih zločina koji su procesuirani, ne samo u Dubrovniku, već u cijeloj Hrvatskoj. Zato je važno da sačuvamo sjećanja ljudi bez obzira na suđenja. Ništa ne može zamijeniti ljudsko svjedočanstvo – istaknula je Vesna Teršelič tijekom skupa.

“Bio sam dragovoljac od početka rata. Branio sam svoju obitelj, svoj dom, susjede i prijatelje. Nismo imali ništa, tek malo lovačkog oružja koje je bilo skoro pa neupotrebljivo. Imali smo strategiju pasivnog otpora. Tražio sam da se evakuira 6 tisuća ljudi iz Cavtata, a  to nije bilo moguće. Bilo je tu starih, bolesnih, trudnica, ranjenih…Vode je bilo svega 2 dana, a onda smo se snalazili, izvlačili vodu iz hotela”, istaknuo je tijekom svog svjedočenja Metodije Prkačin.

“20 godina slušamo silna obećanja, a ništa se ne poduzima. Ja ne mogu više slušati silne laži Ministarstava o zakonu civilnih žrtava. Mi njima služimo za promidžbu rata, ništa drugo. Jedino nas traže kad treba snimiti film ili napraviti javnu tribinu. Ispričamo svoje žalopojke, trošimo svoje solde jer svjedočimo po Hrvatskoj, a za što? Za što?”, upitala se tijekom skupa Marija Lukšić također ističući inicijativu da se napravi mali spomenik civilnim žrtvama. Još je istaknula kako ne traže u zakonu povlaštene mirovine  ili nešto slično, već samo poštovanje prema žrtvama i minimalna primanja kako bi mogli živjeti život dostojan čovjeku.

“Bilo mi je smiješno kad sam bio mali, pa su moj dundo i tata pričali o 2. svjetskom ratu, a sada sam ja takav. Kod nas u Gradu se sve mjeri prije i poslije rata i da se rat više ne bi dogodio mora se znati što se i gdje točno dogodilo’, jasan je bio Brailo tijekom svog izlaganja ističući samo neke od podataka kao na primjer da je 434 branitelja s dubrovačkog pordučja završilo u Morinju i Bileći, 27 633 kuće i objekta su bili oštećeni, a 2071 ih je bilo do temelja uništeno, 300 crkvenih objekata i 500 brodova uništeno…”O tim stvarima treba govoriti. Rat u Dubrovniku je jako dobro dokumentiran, a ovo što je dosuđeno generalu Strugaru i admiralu Jokiću je uvredljivo. I sigrno da ću sudjelovat u ovome projektu Documente dokle god bude živih sudionika.”, zaključio je Brailo.

“Moram priznati da sve dok nisam osobno došla u Dubrovnik nisam iskreno doživjela priče o ljudskim stradavanjima. Više sam mislila kako su se uništavali spomenici i građevine, a tek kad sam počela pričati s ljudima i slušati ih “doživjela” sam ta stradavanja. Zanimljivo je to kako većina ljudi u Dubrovniku na samom početku rata je bilo uvjereno da do rata neće doći iako se osjećalo da se iza brda nešto ‘kuha’. Također, ono što moram kazati je da se kod svih intervjua pojavila priča o solidarnosti, koja se nakon rata, po riječima svih, više nikada nije pojavila…”, kazala je Maja Dubljević, Documentina urednica na Osobnim sjećanjima.

U nastavku Vam donosimo dio medijskih izvještaja sa skupa, a o samom događanju javnog predstavljanja Osobnih sjećanja posebno je u svojem programu izvjestio Hrvatski Radio – Radio Dubrovnik.

Documenta o ratnim godinama, HR Radio Dubrovnik

Osobna sjećanja na ratna stradanja, HR Radio Dubrovnik

O silovanjima u Dubrovniku nitko ne govori, a u Morinju je najveći zločinac bio – kuhar, portaloko.hr

Tko zaboravlja svoje žrtve, izaziva nove!, Dubrovački list

Tukli su me po testisima, a cijev od puške gurali u grlo!, Dubrovački Dnevnik

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću