hr | en

Povodom 42. godišnjice vojnog udara u Argentini i početka diktature u drugoj najvećoj zemlji Južne Amerike, Documenta organizira javnu tribinu posvećenu južnoameričkim iskustvima suočavanja s posljedicama vojnih diktatura. Tribina će se održati u ponedjeljak, 26. ožujka, u Kući ljudskih prava, Selska 112c (dvorana u prizemlju) od 16.00 do 18.00.

Na tribini će govoriti Drago Pilsel, Vesna Teršelič i Sebastian Kukavica.

Tribinu će moderirati Dr. Boris Stamenić, Documenta, koordinator programskog područja „Kultura sjećanja“.

Predviđene su dvije jednosatne tematske cijeline. U prvom dijelu govornici će publici približiti južnoameričke diktature (1960ih-1980ih), s naglaskom na temu kršenja ljudskih prava i sloboda. 

U drugom dijelu tribine naglasak će biti na suočavanju s prošlošću u Argentini i Čileu u razdoblju od kraja diktatura do danas.

Više informacija o sadržaju tribine možete pronaći u nastavku.

Nunca más!

Južnoamerička iskustva u suočavanju s posljedicama vojnih diktatura

 

Šezdesete i sedamdesete godine 20. stoljeća u Južnoj Americi obilježio je val političkog nasilja usmjerenog na uspostavu i konsolidaciju režima bliskih Washingtonu, poznat kao Operacija Kondor. S ciljem neutralizacije političkih protivnika ubijeno je više desetina tisuća ljudi.

11. rujna 1973. godine u Čileu pobunjena vojska predvođena generalom Augustom Pinochetom napadom na predsjedničku palaču la Moneda izvela je državni udar i svrgnula prvog socijalističkog predsjednika Čilea, Salvadora Allendea, koji je pritom izvršio samoubojstvo. Ubrzo su uslijedila masovna ubojstva, mučenja i prisilni nestanci desetina tisuća političkih suparnika, kao i masovni izgon neistomišljenika iz zemlje. Diktatura Augusta Pinocheta trajala je punih 17 godina, sve do 1990. godine, no sam Pinochet bio je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Čilea sve do 1998. godine te senator do 2002.

24. ožujka 1976. godine skupina pobunjenih časnika argentinske vojske svrgnula je predsjednicu Maríu Estelu Martínez de Perón, koja je imenovana predsjednicom nakon smrti Juana Dominga Peróna. Iako je i u vrijeme Maríe Estele Martínez de Perón već bilo oružanih sukoba i likvidacija političkih suparnika, odmah po preuzimanju vlasti, vojna hunta započela je s masovnim otmicama, zatvaranjima i likvidacijama neistomišljenika. Tijekom sedmogodišnje diktature u Argentini (1976.-1983.) ubijeno je i nestalo oko 30.000 ljudi, od kojih su mnogi pokopani na nepoznatim lokacijama ili potajno bačeni u more takozvanim “letovima smrti”.

Upornost majki žrtava prisilnih nestanaka (Madres de Plaza de Mayo) koje su od travnja 1977. svakog tjedna prosvjedovale u Buenos Airesu na glavnom gradskom trgu Plaza de Mayo tražeći rasvjetljavanje sudbine svoje i tuđe djece, kao i otkrivanje masovne grobnice u glavnom gradu s tijelima više stotina „nestalih“ protivnika hunte 1982. godine, a ponajviše poraz u Malvinskom/Falklandskom ratu iste godine ubrzali su kraj diktature i prisilili pučiste na raspisivanje slobodnih izbora. Administracija novoizabranog predsjednika Raúla Alfonsína (1983.-1989.) ozbiljno je prionula istraživanju zločina i ubrzo po preuzimanju vlasti osnovala Državno povjerenstvo za istraživanje nestanaka (CONADEP). Rezultati istraživanja komisije objavljeni su 1984. godine u dokumentu na 50.000 stranica pod nazivom „¡Nunca más!“ (španj. Nikad više!).

U Čileu je Državno povjerenstvo za istinu i pomirenje (Comisión Nacional de Verdad y Reconciliación) predvođeno odvjetnikom Raúlom Rettigom predalo svoj izvještaj, poznat kao Izvještaj Rettig, predsjedniku Patriciju Aylwinu 1991. godine. Dvadeset godina kasnije, 2011. godine, objavljen je i Izvještaj Valech, nazvan po monsinjoru Valechu, predsjedniku Državnog povjerenstva za političke zatvorenike i mučenja tijekom diktature, kojim je utvrđeno da Čile službeno priznaje ukupno 40.018 žrtava, od kojih je 3.065 mrtvih i nestalih.

Godišnjicu vojnog udara u Argentini i početka civilno-vojne diktature koristimo kao povod za javnu tribinu o južnoameričkim iskustvima u suočavanju s posljedicama vojnih diktatura, s posebnim naglaskom na temu nestalih u Argentini i Čileu.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću