Nasilno rušenje spomen obilježja poginulim mještanima sela Golubić kod Knina / Priopćenje
Spomenik u Golubiću – mjesto sjećanja na sve stradale. U Golubiću kod Knina u noći s 12. (četvrtak) na 13. (petak) rujna 2013. godine, nepoznati počinitelji su srušili spomenik podignut u znak sjećanja na sve mještane istoimenog kninskog sela, poginule tijekom posljednjih ratnih događanja na tom području.
Podsjećamo da je za vrijeme trajanja vojno redarstvene akcije „Oluja“ 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić pokraj Knina ubijeno najmanje 19 civila,
a zločini još uvijek nisu procesuirani. Za potpunije sagledavanje
posljedica rata ovim stradanjima treba pribrojiti ostale ljudske
gubitke mjesta Golubić tijekom ratnih događanja 1991.-1995.
Spomenik podignut 2011. godine, na inicijativu Udruženja porodica nestalih Srba iz Hrvatske “Suza”,
jedan je od rijetkih spomen obilježja srpskim žrtvama u Republici
Hrvatskoj. Svoju je konačnu formu poprimio nakon što su porodice žrtava
pod pritiskom braniteljskih udruga, a u dogovoru s lokalnim vlastima,
prihvatile izmjenu prvotne ideje spomenika, na kojem su se nalazila
imena poginulih mještana Golubića u ratnim događanjima tijekom
devedesetih, te su postavili novu ploču s neutralnim natpisom “Sjećanje na Golubićane stradale u ratovima”, bez navođenja poimeničnog popisa stradalih.
Podržavamo inicijativu obitelji stradalnika za izgradnju trajnijeg spomen obilježja,
kao važan doprinos u promicanju javnog priznavanja njihove patnje i
obnovi suživota na lokalnoj razini. U vezi rušenja spomen obilježja, od policije tražimo učinkovitu istragu u pronalaženju počinitelja nasilnog čina.
Od institucija RH-a, lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva
očekujemo da u dogovoru s obiteljima stradalih mještana Golubića
pristupe pronalaženju onih rješenja koja bi išla ka izgradnji trajnijeg
spomen obilježja.
Svima treba promišljenija kulture sjećanja koja bi uključivala komemoriranje mjesta sjećanja na sve stradalnika bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Nažalost u RH-a veliki dio javnosti još uvijek nije spreman za obilježavanje mjesta stradanja građana srpske nacionalnosti, neovisno o okolnostima njihova stradanja, čemu velikim dijelom doprinose i odredbe zakona usvojenog 1996. godine, kojim se regulira podizanje spomen obilježja civilnim i vojnim stradalnicima u Domovinskom ratu uz jasno isključenje institucija RH-a od komemoriranja mjesta sjećanja na stradalnike srpske nacionalnosti.
Tek
neznatan broj spomen-obilježja, stradalnicima srpske nacionalnosti,
postavljen je od strane manjinskih organizacija ili rodbine stradalih,
iako je za obitelji stradalih često vrlo važno i to da stradanje njihovih najbližih bude obilježeno i na službeni način, postavljanjem spomen-obilježja od strane države ili lokalnih vlasti, a to nije slučaj. Iz tog razloga, obitelji stradalih imaju osjećaj da njihova patnja i žrtva nisu i službeno priznate i prepoznate.
Za njih kao i za hrvastko društvo u cjelini je od iznimne važnosti da
stradanje bude priznato barem na simboličan način te da im se pruži
barem simbolično obeštećenje u obliku spomen-obilježja na mjestu
njihovog stradanja ili stradanja članova njihove obitelji.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
